Programska knjižica - Hrvatsko filozofsko društvo

WHY IS UNIVERSITY STILL IMPORTANT?
A PERSONAL EXPERIENCE
In this paper the author exposes, firstly, a short history of university, stressing
the fact that it is an institution which, ever since it came into being, has built its
significance and authority primarily through knowledge – old/ancient and new.
University today is still an area in which the most important knowledge on us,
on the world and the universe, comes into being. To prove or, at least, to convincingly
illustrate the thesis, the author uses his personal experiences at the Faculty
of Medicine, University of Belgrade, where he teaches – among other subjects
– medical sociology, medical ethics, communication in medicine, bioethics…
NEBOJŠA VASIĆ
Filozofski fakultet, Univerzitet u Zenici, Bosna i Hercegovina /
Faculty of Philosophy, University of Zenica, Bosnia and Herzegovina
BOLONJSKI PROCES – REKVIJEM SVEUČILIŠNE IDEJE
Tema izlaganja je kriza sveučilišne ideje inicirane nekritičkim prihvaćanjem
bolonjskog procesa kao neuspješnog pokušaja osuvremenjivanja akademskog
obrazovanja. Nakon nekoliko godina nastojanja da se primijeni bolonjski proces,
sveučilišni profesori postaju svjesniji restriktivnosti »bolonje«. »Bolonja«
je nastala s nakanom da se akademsko obrazovanje učini demokratičnijim u
smislu pristupačnosti najvišim razinama obrazovanja. Određene ideje »bolonje«
svakako zaslužuju našu pažnju (interaktivnost nastave, mobilnost studenata
i nastavnika, kontinuirane provjere znanja) i kao takve mogle su se
integrirati u »staru« akademiju, ali bez radikalnih i nepromišljenih promjena
(3+2+3 i sl.). Sveučilišnim nastavnicima nije jednostavno rješavati nepotrebnu
kvantifikaciju koja se čini kao supstanca bolonjskog procesa. Skupljanje bodova
nerijetko stvara konfuziju kao što je »nagrađivanje« redovnosti nastave koja
bi se trebala podrazumijevati za redovne studente. Takve i slične matematičke
zavrzlame čine se kao nepotreban ustupak studentima, jer ono što je imperativ
redovnoga studiranja ne treba naknadno motivirati bodovima. Aktivnost
studenata svakako treba potencirati i ostaviti prostor za priznavanje, ali ne na
rigidan način bodovanja. Nastavniku se tako postepeno oduzima dignitet osobne
procjene koja ne mora biti uvijek jednaka i akribijski precizna. Matematički
model pretvara nastavnika u »računovođu« pred kojim stoje naizgled jednostavna,
ali nimalo elegantna i inspirativna rješenja. Osim navedenih problema
kvantifikacije, »bolonja« neumitno vodi ka profaniranju ideje sveučilišta.
119