Programska knjižica - Hrvatsko filozofsko društvo

HOBBES’ CRITIQUE OF UNIVERSITY
As an Oxford student, Thomas Hobbes was not very impressed by the content
of lessons offered to him at the University. The aversion towards universities
lasted throughout his life and in his mature and late years this aversion manifested
itself in a form of intense disputes with certain university professors.
The resistance to universities finds its theoretical expression in the works of
this British philosopher in the form of the inexorable critique of the universities.
Though an unrelenting critic of universities, philosopher from Malmesbury
did not advocate for their abolition, but rather for their reform. Our presentation
will offer key moments of Hobbes’ critique of universities, pointing to their
direct relation to his philosophy. We will also show Hobbes’ basic ideas for
reform of universities according to his own philosophical principles, together
with critical judgment of these ideas.
TONĆI KOKIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu, Hrvatska /
Faculty of Philosophy, University of Split, Croatia
INDUSTRIJALIZACIJA SVEUČILIŠTA I DEHUMANIZACIJA
Tradicionalno sveučilište utemeljeno na Humboldtovoj ideji ima obrazovne
ciljeve u dobrom temeljnom obrazovanju, razumijevanju načela znanosti i
obuci za određeno zanimanje, te usmjeravanju pojedinačne naravi prema slobodi
i neovisnosti. Ova koncepcija pretpostavlja samostalnog profesora koji
slobodno i stvaralački traži istinu, prenoseći znanje u osobnom odnosu sa studentima
u zajednici učitelja i učenika (universitas). Industrijalizaciju sveučilišta
označava masovni upis na skraćeni studij, nestanak sveučilišne zajednice
i obrazovne ciljeve oblikovane u stjecanje vještina potrebnih za natjecanje na
tržištu rada. Industrijalizirano sveučilište gubi svoju izvornu narav, postajući
samo jedna od gospodarskih djelatnosti koja proizvodi i trguje svojom robom.
Industrijalizirano sveučilište razotkriva mit tzv. društva znanja o ostvarenju
pravednog i boljeg društva jer masovno i površno poučavanje lako kvarljivih i
promjenjivih vještina čovjeka čini oruđem gospodarstva i profita. Čovjek tako
postaje sredstvom gdje njegova vrijednost ovisi o izvanjskim materijalnim ciljevima
pa industrijalizacija sveučilišta tako znači masovnu dehumanizaciju.
78