Programska knjižica - Hrvatsko filozofsko društvo

MIJO KORADE
Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Studia Croatica, University of Zagreb, Croatia
KRŠĆANSKI IDEAL SREĆE U SRETNOM GRADU FRANE
PETRIĆA U KONTEKSTU EUROPSKE I HRVATSKE MISLI
16. I 17. STOLJEĆA
Polazeći od Aristotela i antičke misli, Frane Petrić u svom djelu Sretan
grad (1553) postavlja sreću za konačni cilj pojedinca ili zajednice. Petrić tom
cilju, sreći, daje posve kršćansko obilježje u sljedećim elementima:
1. Bog je izvor jednako pojedincu kao i državi (odnosno njezinim zakonima);
2. put k sreći na zemlji vodi kroz sticanje vrlina, odnosno poštivanje zakona
i savjesno obavljanje svojih dužnosti, umijeća i zanata;
3. konačni cilj se sastoji u »punini dobrote« tj. u Bogu.
Jednako koncipiran ideal sreće nalazimo u djelima europskih mislilaca,
tamo sve od Dantea i Marsilija Padovanskog do Erazma Roterdamskog i Thomasa
Morea. Dodirne točke s Petrićevim razumijevanjem sreće kao konačnog
cilja možemo također naći u hrvatskih mislilaca i pisaca, kao što su Polikarp
Severitan, Nikola Gučetić i Benedikt Rogačić. Od osobite je važnosti slična
obrada ljudske sreće u Polikarpovu, Petrićevu i Rogačićevu djelu.
Ključne riječi: Frane Petrić, etika, politika, sreća; renesansa, barok, kršćanstvo
CHRISTIAN IDEAL OF HAPPINESS IN FRANE PETRIĆ’S LA
CITTÀ FELICE WITHIN THE CONTEXT OF EUROPEAN
AND CROATIAN THOUGHT OF THE SIXTEENTH AND
SEVENTEENTH CENTURY
Drawing on Aristotle and ancient Greek philosophy, Frane Petrić in his
work La città felice (1553) places happiness as the final goal of an individual
or community. To this goal Petrić gives an essentially Christian meaning, distinguished
in the following elements:
1. God is equally a source to both individual and the state (i.e. its laws);
2. The path to happiness on earth leads through the attainment of virtues, i.e.
respect of law and responsible performance of one’s duties, arts or crafts;
3. The final goal resides in the “fullness of the good”, i.e. in God.
159