Programska knjižica - Hrvatsko filozofsko društvo

ERIKA ZLATKOV
Fakulteta za humanistične študije, Univerza na Primorskem, Koper, Slovenija /
Faculty of Humanities, University of Primorska, Koper, Slovenia
PETRIĆEV ODNOS PREMA PRIRODI U GRADU
IZ PERSPEKTIVE NJEGOVA DJELA LA CITTÀ FELICE
Referat je pokušaj i jedan od mogućih prijedloga obrade Petrićeva odnosa
prema prirodi u gradu iz perspektive njegova djela La città felice (1553). Po
uzoru na Veneciju, Petrić postavlja aristokratski ideal života, u koji implementira
ideale renesansnog razdoblja, između ostalog i nizom zanimljivih aktualnih
pitanja: upute za izgradnju, geografski smještaj, urbanističko planiranje,
klimatska i druga obilježja.
Postavlja se pitanje zašto Petrić nije postavio vrt u grad. Naime, Venecijanci
su svoju važnost pokazivali i kroz jezik ukroćene prirode. Tipologija
venecijanskih vrtova šesnaestoga stoljeća, koja je vrlo jasno izražena npr. uz
kanal Giudecca, postala je temeljno pravilo za određivanje urbanističkog koncepta
grada. Premda ekološki uvjeti lagune nisu bili prikladni za utemeljenje
vrtova, oni su postali neizbježnim dijelom izgleda grada.
Tako je Venecija, što se tiče postavljanja ‘druge’ prirode u grad, zapravo
antipol Petrićeva Sretnog grada. Pristup bitnim elementima življenja i idealne
harmonije vodi Petrića do negiranja nekih sastavnica življenja, kao što je vrt,
koji je od antike nadalje bio namijenjen prije svega izabranicima za koje Petrić
i utemeljuje svoj sretan grad.
Ključne riječi: Petrić, grad, vrt, priroda, Venecija, vizualna poruka
PETRIĆ’S ATTITUDE TO NATURE IN THE CITY
FROM THE PERSPECTIVE OF HIS LA CITTÀ FELICE
The paper attempts to outline Petrić’s attitude to nature in a city as described
in his work La città felice. Modelling on Venice, Petrić sets an aristocratic
ideal of life which is strongly permeated by the ideals of the Renaissance,
introducing his views on a series of current topics: instructions for construction,
geographical position, urban planning, climate and other features.
A dilemma arises as to why Petrić did not place a garden in the city. The
Venetians, however, demonstrated their importance through the language of
domesticated nature. The typology of Venetian gardens of the sixteenth century,
most clearly expressed, for instance, along the Giudecca Canal, became a
179