Programska knjižica - Hrvatsko filozofsko društvo

The same concept of happiness appears in the works of the European thinkers,
from as early as Dante and Marsilius of Padua to Erasmus of Rotterdam
and Thomas More. Analogies with Petrić’s understanding of happiness as a
final goal may be found in the works of the Croatian thinkers and writers, such
as Polikarp Severitan, Nikola Gučetić and Benedikt Rogačić. It is noteworthy
that a similar treatment of human happiness may be observed in the works of
Polikarp, Petrić and Rogačić.
Key words: Frane Petrić, ethics, politics, happiness; Renaissance, Baroque, Christianity
PERSIDA LAZAREVIĆ DI GIACOMO
Dipartimento di Lingue Letterature e Culture Moderne, Facoltà di Lingue e Letterature
Straniere, Università degli Studi “G. d’Annunzio”, Chieti-Pescara, Italia /
Odsjek za moderne jezike, književnosti i kulture, Fakultet za strane jezike i književnosti,
Sveučilište »G. d’Annunzio«, Chieti-Pescara, Italia
OD MJESECA DO ‘MJESEČARĀ’:
PUTANJA RUĐERA BOŠKOVIĆA KROZ ENGLESKE
INTELEKTUALNE KLUBOVE
Ovaj rad razmatra boravak Ruđera Boškovića u Engleskoj i njegove dodire s
Englezima kroz prizmu tipično engleskog fenomena ‘klubovanja’ u 18. stoljeću.
Boškovićev dolazak u London 1760. godine obilježen je objavljivanjem epa De
Solis ac Lunae defectibus koji je Dubrovčanin posvetio Kraljevskom društvu
čiji je kasnije postao član. A godinama nakon odlaska iz Engleske Bošković je
bio u dodiru s engleskim poznanicima, kao naprimjer s Josephom Priestleyem iz
»Društva Mjesečarā« u Birminghamu (J. Uglow 2002). Radi se o društvu koje
su sačinjavali filozofi, znanstvenici, industrijalci i intelektualci (J. Watt, J. Roebuck),
i čija je djelatnost započela nešto prije Boškovićeva dolaska u Englesku.
Boškovićev ep o pomrčinama Sunca i Mjeseca i »Mjesečari« čine okvir
unutar kojeg je moguće sastaviti neku vrstu ‘mape klubovanja’ Boškovićevih
engleskih znanaca: ti klubovi, društva i kružoci imali su veću praktičnu
važnost u odnosu na službena znanstvena društva koja su donosila prestiž (R.
E. Schofield 1957). Pripadanje jednom društvu, klubu ili kružoku nije isključivalo
pripadanje drugom, te je dolazilo do plodonosnih križanja mišljenja i
stavova (K. Olsen 1999; P. Clark 2000). Tako je, primjerice, Samuel Johnson
imao svoj kružok, ali je istovremeno bio u dodiru s predstavnicima škotskog
prosvjetiteljstva koji su imali svoje sasvim osobite stavove o duhu doba prosvjetiteljstva
(M. Goldie 1991; A. Broadie 2002).
160