13.07.2015 Views

Hejden Robert M Skice za podeljenu kuću

Hejden Robert M Skice za podeljenu kuću

Hejden Robert M Skice za podeljenu kuću

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

-1iaheJ:tJ1-1:iejdeIL5K1CUA.J~illlELJflilLlillĆU___~.:laže jer bi bilo moguće generalizovati vezu između ponašanja iuređenja, a ne samo ponašanje ili uređenje" (1979, str. 139). Iakoje jugoslovenski ustav iz 1974. godine svakako bio jedinstven,problemi federalnog uređenja koje je prouzrokovao neuspeh ovogustavnog poretka opšti su.Naravno, 1989. godine slovenačko rukovodstvo jedva da jeradilo u bezvazdušnom prostoru, a opisom koji se ovde izlaže neželi se reći da je ono uništilo Jugoslaviju bez ičije pomoći. U todoba bilo je jasno da slovenačko rukovodstvo u dobroj meri reagujena vrlo agresivno rukovodstvo Srbije pod Miloševićem.Štaviše, privredni bojkot Slovenije, koji je 1989. godine proglasilaSrbija, predstavljao je prve ekonomske sankcije u Jugoslaviji,a memoari Borisava Jovića, tada jednog od Miloševićevihglavnih pomoćnika, jasno pokazuju da je 1989-1990. godinesrpsko rukovodstvo bilo žestoko antislovenački nastrojeno (Jović1995, str. 10-18, 125). Tačno je, međutim, i to da slovenačkorukovodstvo nije ni pokušalo da se suprotstavi Miloševićumobili<strong>za</strong>cijom znatnog otpora prema njemu koji se sve više širiou drugim republikama, već je umesto toga odlučilo da se povučeiz Jugoslavije, uprkos tome što je njihovo napuštanje federalnihstruktura uništavalo te strukture <strong>za</strong> ostale republike, ai rukovodiocima u drugim delovima Jugoslavije umnogome otežavaloborbu protiv Miloševića. Po rečima Vorena Zimermana,"njihova mana bila je sebičnost. U svojoj akciji <strong>za</strong> izdvajanje izJugoslavije, oni su jednostavno ignorisali dvadeset dva milionaJugoslovena koji nisu bili Slovenci. Oni snose znatnu odgovornostzbog krvoprolića koje je usledilo posle njihovog otcep~enja"(1996, str. 71).federalni odnosi u jugoslovenSKom ustavnomdiskursu iz poznih osamdesetih godinaUsvajanje i primena jugoslovenskog Ustava iz 1974. godine pretvorilisu tu zemlju u krajnje labavu federaciju, sa malo vlasti ucentru i mnogo autonomije u republikama i autonomnim pokrajinama,a sa praktičnim pravom veta na rad i <strong>za</strong>konodavstvo federacijedatim svakoj od tih federalnih jedinica (Burg 1983; Ramet1984). Jugoslovenski sistem skoro ne<strong>za</strong>visnih republika od kojihje svaka, osim Bosne i Hercegovine, bila domovina dominantnog;KONFEDERALIZACIJA FEDERACIJE, 1988-1990.naroda, u mnogom pogledu 2 ličio je na "etnofederali<strong>za</strong>m" SovjetskogSave<strong>za</strong> (Roeder 1991). Savezna vlada bila je slaba, ali je<strong>za</strong>držala dovoljno vlasti da igra značajnu ulogu u političkom životu,u osnovi kao jedinica koja je politički jednaka nekoj drugoj republici(Ramet 1984). Može se priznati da je ovaj sistem proizvodioono što je jugoslovenski politikolog Slobodan Samardžić(1990) nazvao "ratobornim federalizmom", u kojem je pravo vetadato svakoj federalnoj jedinici pretvaralo sva pitanja iole značajna<strong>za</strong> federaciju u međurepubličke sporove; ali, čak i u takvomuređenju federalne vlasti mogle su da koriste svoja ovlašćenja <strong>za</strong>intervenciju u vezi sa problemima koji su došli do mrtve tačke.Ova ovlašćenja uključivala su proglašavanje <strong>za</strong>kona i propisa oprivremenim merama bez saglasnosti svih republika (Ustav, član301-304 i 356), a do 1989. godine te privremene mere manje-višesu se poštovale. Federaciji je, takođe, bila poverena nadležnostda upravlja u izvesnim oblastima izvan nadležnosti federalnih jedinica(Ustav, član 281), a imala je i vlastite upravne organe, kaoi nadležnost u ustavnom i institucionalnom uređivanju.Relativna slabost centralne vlade navodila je, međutim,mnoge autore da federaciju smatraju više konfederacijom. Ovo senaročito moglo čuti nakon javnog priznanja da postoji "permanentnakri<strong>za</strong>" (najpre privredna, a potom politička) tokom osamdesetih(Mirić 1984, str. 14-32; Stanovčić 1986, str. 195-218; Nikolić1989a, 1989b).3 Razlika, u obliku u kojem se odrazila u jugoslovenskomnaučnom i političkom diskursu od 1989-1990. godine(Samardžić 1990, str. 20-27), bila je u tome da se federacijasastoji od federalnih jedinica i same savezne vlade, koja i samaima izvesnu priznatu vlast kojoj su jedinice potčinjene, dokje u konfederaciji svaka jedinica potpuno suverena država bezobaveze da poštuje bilo kakvu federalnu vlast. Zanim~ivo je da2 BOSilJ i Hercegov~na je, :l2ra'/r10, bita z2.vlčajn2 republik:: muslimanSKognaroda, iako su t·juslimani činili manje od polovine njenog stanovništva.3 Na opasnosti od slabljenja centralne vlasti u federaciji ukazivali su naučnicisa Pravnog fakulteta Beogradskog univerziteta još 1971, pre nego štoje bio napisan Ustav iz 1974 (Ana!i Pravnog fakulteta u Beogradu, br 3,str. 19 [maj-jun] 1971). Ova upozorenja ne samo što su bila ignorisananego su i <strong>za</strong>branjivana: <strong>za</strong>branjen je broj časopisa Anali koji je objavio kritičkuraspravu povodom nacrta amandmana na Ustav iz 1963. godine, ko·ji su pripremali teren <strong>za</strong> Ustav iz 1974, dok su autori sa najkritičkijim stavombili su izbačeni sa Pravnog fakulteta.-47-

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!