:KONFEDERALIZACIJA FEDERACIJE, 1988-1990,Borbi je, u članku <strong>za</strong>snovanom na "nezvaničnim izvorima", potombilo objašnjeno kako je najverovatnije da će postupak biti takavda će sudije saslušavati funkcionere iz raznih republika/pokrajinana <strong>za</strong>tvorenim sednicama i da neće smeti da daju nikakve komentaresve dok ne bude utvrđeno i saopšteno njihovo zvaničnomišljenje, a da ć.e taj postupak trajati namanje mesec dana.Ali, kao što to biva, sud je odabrao da nastavi rad <strong>za</strong>kazivanjemjavnih rasprava o svakom od ustava kako bi se početno upoznaosa preliminarnim mišljenjem sudije <strong>za</strong>duženog <strong>za</strong> preispitavanjeodređenog ustava. U skladu s tim, sud je napravio rasporedtih rasprava, obavesti o svaku republičku/pokrajinsku skupštinui pozvao svaku od njih da uzme učešća. Rasporedom je bilopredviđeno da se prvo raspravUa o slovenačkim amandmanima, 5.decembra 1989. godine. Međutim, Predsedništvo Skupštine Slovenijesaopštilo je 21. novembra da Slovenci neće učestvovati uraspravi <strong>za</strong>ka<strong>za</strong>noj <strong>za</strong> 5. decembar, uz obrazloženje da su i sameradnje Ustavnog suda neustavne! Sloven ačko obrazloženje bilo jesledeće: iako je na osnovu ustava Ustavni sud jedino ovlašćen dadaje mišljenje o tom pitanju, Savezna skupština je od Suda <strong>za</strong>tražilapresudu. Osim toga, po Slovencima, Savezno izvršno većemoglo je da predloži samo razmatranje akata koji su usvojeni ukonačnom obliku, a u tim predlozima morali bi biti navedeni pojedinačnisporni stavovi, uz naziv zvaničnog dokumenta i brojstrane na kojoj je bio objavUen, dok je Savezno izvršno veće postupalona osnovu nacrta amandmana a ne na osnovu zvaničnoobjavUenih verzija (Borba, 22. novembar 1989, str. 3).I pored ovog saopštenja Skupštine Slovenije, Ustavni sud sesastao, kako je bilo <strong>za</strong>ka<strong>za</strong>no, 5. decembra da bi razmatrao slovenačkeamandmane. Na ovoj sednici iskrsla je još jedna komplikacija:na javnu raspravu nije došao predstavnik Saveznog izvršnogveća. Budući da je SIV bio inicijator postupka preispitivanja,a Slovenci su, održavši svoju reč, odbili da prisustvuju, Sudse suočio sa izgledom da javnu raspravu održi bez učešća i stranekoja je postupak pokrenula i druge <strong>za</strong>interesovane strane usporu. Posle izvesne rasprave i provere svojih proceduralnih pravila,Sud je odlučio da nastavi sa radom. Sudija, <strong>za</strong>dužen <strong>za</strong> preispitivanjeslovenačkih amandmana, izvestio je o svojim nalazima:da su neki od amandmana bili "identični" odgovarajućim paragrafimasaveznog ustava, da su neki bili slični, i da je trećagrupa povlačila pitanja koja su predstavljala novinu u jugoslo-venskom ustavnom pravu, a odnosila su se na strukturu ustavnogsistema (Borba, 6. decembar 1989, str. 4).Sudija izvestilac nije smatrao da su sva odstupanja od odredbisaveznog ustava "u suprotnosti" sa njim. Neka su, po njegovimrečima, <strong>za</strong>pravo unapređivala društvene koncepcije koje subile uvedene i razvijene amandmanima na savezni ustav iz 1988.godine. Druga su, međutim, doista bila razlog <strong>za</strong> <strong>za</strong>brinutost. Izričitoje naveo pitanje da li republika može da se otcepi i da nataj način jednostrano promeni granice zemlje, odnosno da li jepotrebna saglasnost svih republika i pokrajina; pitanje da li bijedna republika mogla ograničiti moć saveznih vlasti da proglasevanredno stanje u republici; i da li bi republika mogla da naložisvom predstavniku u Predsedništvu SFRJ da postupa samo u skladusa izričitim nalozima te republike (Borba, 6. decembar 1989,str. 4). Pošto je izrazio ovu <strong>za</strong>brinutost, a kako nije bilo izlaganjani <strong>za</strong>stupnika Savezne skupštine ni Republike, sudija je odgodiojavnu raspravu.Tokom sledećih nekoliko nedelja, Sud je održao slične javnerasprave o ustavnim amandmanima svih republika i autonomnihpokrajina. Savezna skupština nije slala svog <strong>za</strong>stupnika ni na jednuod tih rasprava, mada su republike i pokrajine bile <strong>za</strong>stupUenena njima.U svojoj konačnoj analizi Sud je <strong>za</strong>kUučio da ustavi svih republikai pokrajina, osim onog Crne Gore, sadrže odredbe u suprotnostisa saveznim ustavom. (Borba, 9. februar 1990, str. 9)Većina osporenih odredbi bila je relativno tehničke prirode i onenisu bile otvoreno politički opasne, bar ne u tom trenutku. Najčešćinedostaci bili su u odredbama ustava Hrvatske, Bosne i Hercegovine,tY\akedonije, Slovenije i Vojvodine kojima se implicitnoili otvoreno uspostavU ala republička/pokrajinska kontrola nad"velikim sistemima" ( električna prenosna mreža, železnički sistemi poštanska služba); u odredbama ustava Srbije i pokrajinakojima se iziskivala upotreba ćirilice; i u odredbi srpskog ustavakojom se ograničavala privatna svojina nad zemUištem.Sud je imao više da kaže povodom slovenačkih amandmana.U vezi sa krucijalnim pitanjem otcepljenja, Ustavni sud Jugoslavijese izjasnio protiv jednostranih odluka. Iako je smatrao da republikeimaju pravo da se otcepe, <strong>za</strong>kUučeno je da su dogovori ipostupci <strong>za</strong> ostvarivanje tog prava u delokrugu saveznog ustava.Budući da taj dokument ništa nije govorio na tu temu, odredbe62
...KONFEDERALIZACIJA FEDERACIJE, 1988-1990.ustava Slovenije kojim ona sebi daje pravo da sama uređuje dogovorei postupak <strong>za</strong> otcepUenje smatrane su neustavnim. Osimtoga, priznajući važnost načela da se spoljne granice Jugoslavijemogu menjati samo uz pristanak svih republika, Sud je smatraoda bi se o pitanju otcepljenja moglo odlučivati samo <strong>za</strong>jednički,na osnovu saglasnosti svih republika.Sud se, takođe, izjasnio protiv republike u vezi sa pokušajemograničavanja prava savezne države da proglasi vanredno stanje uSloveniji. Sud je rasuđivao da bi Predsedništvo Jugoslavije imaloi pravo i obavezu da proglasi vanredno stanje u Sloveniji ukolikobi neka opšta opasnost ugrozila opstanak ili ustavni poredak terepublike, iz razloga što bi takva situacija ugrozila i celu zemUu.On je, takođe, proglasio neustavnom odredbu iz istog amandmanakoja je predviđala automatski opoziv svakog člana iz Slovenijeu saveznom Predsedništvu koji bi glasao <strong>za</strong> uvođenje vanrednogstanja u republici bez saglasnosti republičke skupštine, izrazloga što su takve funkcionere obavezivali samo savezni ustav i<strong>za</strong>koni. Sud se izjasnio i protiv odredbe da republička skupštinamože da izdaje obavezujuća uputstva slovenački m delegatima uSaveznoj skupštini. Prema tome, Ustavni sud Jugoslavije se izjasnioprotiv Republike Slovenije u vezi sa nekim od najvažnijih elemenatau osporenim amandmanima na republički ustav.MišUenje Ustavnog suda bilo je saopšteno Saveznoj skupštini,koja je tu stvar ostavila da miruje dva meseca. Međutim, 27.marta 1990. godine Savezna skupština usvojila je većinom glasovarezoluciju kojom se nalagalo da se odredbe republičkih i pokrajinskihustava, <strong>za</strong> koje je Sud ustanovio da su u suprotnosti sasaveznim ustavom, moraju u roku od tri meseca usaglasiti sa potonjimdokumentom. Savezna skupština je istovremeno usvojilaodluke kojima se utvrđuje da je i sama odgovorna <strong>za</strong> obezbeđivanjedosledne primene saveznog ustava i saveznih <strong>za</strong>kona, a da jeSavezno izvršno veće odgovorno <strong>za</strong> obezbeđivanje doslednog izvršavanjaovih saveznih instrumenata. (Borba, 28. mart 1990,str. 1) Ovim akcijama usprotivili su se delegati iz Slovenije kojisu tvrdili da Federacija nema ovlašćenje da tako postupa. Takoje, čak i posLe odLuke Ustavnog suda, problem ostao u pat poziciji:mada je Sud odbacio polaganje prava Slovenije na konfederalnistatus, ta republika je Sudu porekla nadležnost da odlučujeo tom pitanju, služeći se rezonovanjem koje je isključivalo i postupakma koje druge savezne ustanove.Od federalnih jedinica do suverenih republikaPokušaji da se dođe do novog ustavnog dogovora nastavili su setokom zime 1989-1990, ali ih je osujećivala slovenačka nepomirljivostu pogledu pitanja saveznih ovlašćenja. Krajem 1989. i početkom1990, u igri su bila ništa manje no četiri konkretnapredloga <strong>za</strong> ustavne reforme (Hayden 1990, str. 35 nap.). Ali,najviše koliko je Slovenija htela da se približi priznavanju saveznenadležnosti bio je predlog predsedništva te republike kojimse centralna nadležnost ograničavala samo na "spoljne poslove,odbranu, <strong>za</strong>jedničku osnovu privrednog i političkog sistema, jedinstvenotržište i finansiranje <strong>za</strong>jednički dogovorenih funkcija".Sva druga pitanja ostala bi u iskUučivoj nadležnosti republika ipokrajina. (Borba, 28. januar 1990, str. 11) Nadalje, predlog jefederaciji davao malo vlasti čak i <strong>za</strong> obavljanje funkcija koje sujoj dodeljene. Poka<strong>za</strong>telj ovog minimalnog statusa bila je odredbada se privredne funkcije federacije moraju utvrditi na takvojosnovi da "federacija nije pravni subjekt sa vlastitim privredniminteresom, već da su republike autentični i suvereni posedniciprivrednih interesa u vlastitom razvoju i <strong>za</strong>jedničkom razvoju definisanomsporazumima." (Borba, 28. januar 1990, str. 11) Drugipoka<strong>za</strong>telj slabosti koju je Slovenija pripisivala federaciji bila jeodredba da će se od Savezne skupštine, čak i kada postupa uoblastima iz svoje nadležnosti, tražiti da postupa samo uz saglasnostsvih komponenti federacije, ukoliko to <strong>za</strong>traži bilo koja republika.(Borba, 28. januar 1990, str. 11)Posle izbora uproleće 1990, čak i ovo minimalno priznavanjesavezne vlasti odbacile su nove vlade Demosa u Sloveniji i HDZ-au Hrvatskoj. Obe su usvojile logiku konfederacije u leto 1990, kadaje Skupština Slovenije 2. jula usvojila rezoluciju kojom je proglašen"pun suverenitet" republike i da se <strong>za</strong>koni federacije <strong>za</strong>menjujurepubličkim. Na sličan način, hrvatski Sabor usvojio je 25.jula amandmane na republički ustav, što je od Hrvatske, po rečimanjenog novog predsednika Franje Tuđmana, od tog časa stvorilo"politički i ekonomski suverenu državu". (Politika, 29. jul1990, str. 10) Zanimljivo je da nijedna od tih nije proglasilane<strong>za</strong>visnost od Jugoslavije, iako je slovenački ministarspoljnih poslova Dimitrije Rupel u italijanskom listu La Repubblicasutradan po proglašenju suvereniteta Slovenije objavio da "Jugoslavijaviše ne postoji" (Borba, 6. jul 1990, str. 7). Srbija je u
- Page 1 and 2: 3u ovoj se knjizi umiranje bivše J
- Page 3 and 4: Naslov izvornika: 'Robert M. Hayden
- Page 5 and 6: i!Predgovor j zahvalnost... svako c
- Page 7 and 8: iFREDGOVOR I ZAHVALNOSTvljajući da
- Page 9 and 10: Robert M HeJ(Len_.5.K~QDiLLEN1LKUfu
- Page 11 and 12: ~oher:LM...J:i.ejden SKICE ZA PllDf
- Page 13 and 14: :UVODje činila deo jedne ili više
- Page 15 and 16: \UVODtrebe da se neki aspekti te su
- Page 17 and 18: ;UVODNa ovaj način sistem ustavnog
- Page 19 and 20: !UVODdi pretvaranje onoga što je b
- Page 21 and 22: szato što on nije imao nikakvih il
- Page 23 and 24: porasta međuetničkih kontakata i
- Page 25 and 26: iII/
- Page 27 and 28: _Il.Qher:tJ1.JiejdeLL5KLCE~OllELJ E
- Page 29 and 30: ,KONFEDERALIZACIJA FEDERACIJE. 1988
- Page 31: --Robert M fiejrlen SKICE ZA PODELJ
- Page 35 and 36: KONFEDERALIZACIJA FEDERACIJE, 1988-
- Page 37 and 38: KONFEDERALNI 140DEL ZA JUGOSLAVIJU"
- Page 39 and 40: KONFEDERALNI MODEL ZA JUGOSLAVIJU"?
- Page 41 and 42: (,KONFEDERALNI 140DEL ZA JUGOSLAVIJ
- Page 43 and 44: 4.Godine 1990, na prvim slobodnim i
- Page 45 and 46: USTAVNI NACIONALIZAMda deluje u pra
- Page 47 and 48: iUSTAVNI NACIONALIZAMžavanje ličn
- Page 49 and 50: STAVNI NACIONALIZAMva (član 249).
- Page 51 and 52: T_-"R""oJ..L!be:LrtLM~HlJJe;;)!jdCi
- Page 53 and 54: PODElJIt!lLKuću~lRob,rt M Hejd" SK
- Page 55 and 56: -iIlpRIŽELJKIVANA LEGALNOSTnovilo
- Page 57 and 58: ;PRIŽELJKIVANA LEGALNOSTUkratko re
- Page 59 and 60: N.ezakonitost referenduma o nezavis
- Page 61 and 62: iiziskivao saglasnost tih triju kon
- Page 63 and 64: iSOSANSKI USTAVNI PREDLOZI, 1992-19
- Page 65 and 66: OSANSKI USTAVNI PREDLOZI, 1992-1993
- Page 67 and 68: •mačka, Francuska, Velika Britan
- Page 69 and 70: azum. Naravno, sam Dejtonski sporaz
- Page 71 and 72: :USTAV FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVI
- Page 73 and 74: iII iUSTAV FEDERACIJE BOSNE I HERCE
- Page 75 and 76: II~EN I VEŠTINA USTAVNOG OPSENARST
- Page 77 and 78: l-.-.--Roillo~jJieIL5KICE ZA PODEL.
- Page 79 and 80: ~EN I VEŠTINA USTAVNOG OPSENARSTVA
- Page 81 and 82: Robert M J:iejlien..5KICE ZA POOELl
- Page 83 and 84:
9.O kvadraturj začaranog kruga:od
- Page 85 and 86:
l. I_l'.'RQJJ.b!J:OeLLrt-1'MJ-j]H-"
- Page 87 and 88:
KVADRATURI ZAČARANOG KRUGAka bio d
- Page 89 and 90:
F~rtJ1..J:Lejden SKICE ZA PODELJENU
- Page 91 and 92:
l-Ro.her:Ui.Jiej.den SKICE ZA PQOEL
- Page 93 and 94:
I--.RclheJ:t.M.Jiejden SKICE ZA POD
- Page 95 and 96:
~e[tJ;LJ:LejdeIl5KICLZA1~illlliJE N
- Page 97 and 98:
Ukoliko zauzmete takav i takav stav
- Page 99 and 100:
iI:EPILOG: KOSOVO 1998-1999.će vel
- Page 101 and 102:
lIRobert M H ejdeIL5K1C.~OJ1E.LJEN1
- Page 103 and 104:
;EPILOG: KOSOVO 1998-1999.Iska poli
- Page 105 and 106:
lTimes, 29. maj 1999, A27). Ali, Go
- Page 107 and 108:
~.i.den-.SKlCE ZA PODELJfN.lL1illĆ
- Page 109 and 110:
RoberULH.ejdeo SKICE ZA PODELJENU K
- Page 111 and 112:
AArent, Hana (Arendt Hannah),36,167