<strong>Robert</strong> M Hejdeo SKICE ZA PODfLJENU KUĆUcembru 1990 - da će republike ukoliko Jugoslavija bude propalagotovo sigurno <strong>za</strong>ratiti, i da ćemo tada moći da "očekujemo oštrurepresiju, možda masovna isterivanja, razdvajanja mešovitihgradova i porodica, praćena trajnom mržnjom i utrkom u naoružavanju",scenario koji je "dobro poznat iz podele Indije i Pakistana1947", a i da će sve to biti propraćeno kršenjima ljudskihprava u velikim razmerama (New York Times, 3. decembar 1990;uporedi Hayden 1996b, str. 777).Naravno, priznanje da su se tobožnji demokratski pokreti uJugoslaviji koji su pobedili na izborima 1990. godine u stvari <strong>za</strong>snivalina premisama diskriminacije i ukidanja prava onim građanima'(oji će odjednom postati manjine značilo bi, ukoliko bi sefederacija raspala, suočavanje sa nemogućnošću očuvanja kakodistribucije stanovništava u Jugoslaviji iz 1991. godine tako i tadašnjihrepubličkih granica. U tom slučaju međunarodna <strong>za</strong>jednicabila bi prinuđena da se odluči ili <strong>za</strong> seobu Uudi ili <strong>za</strong> promenugranica ili, pak, <strong>za</strong> oboje, a oba puta značila bi odustajanjeod mi ·ova o toleranciji i moralu koji su bili središnji <strong>za</strong> teleološkepretpostavke o istoriji Evrope krajem dvadesetog veka. Alitvrditi da se ono što će se očigledno desiti u stvari neće desiti,jer ne bi trebalo da se desi, svodilo se na pristajanje na stvaranjeupravo one situacije kada, kao što je Linkoln rekao, "krv u<strong>za</strong>vri,pa se i prolije", i samo je osiguravalo da će se stanovništva pomerafvojnim putem a granice crtati i iznova crtati krvlju umesto<strong>za</strong> stolom (to jest do Dejtona, kada su ih nacrtali pomoću računara).Sudovi <strong>za</strong> ratne zločine u takvim okolnostima neće sprečitibuduće zločine, ma koliko da mogu da ublaže naš gnev štose ono što po moralnim načelima nije trebalo da se dogodi ustvari dogodilo.O, 'o ne znači da bi unapred dogovorena podela prošla bez krvi,već da bi proces skoro sigurno koštao manje života i prouzrokovaomanje uništavanja imovine. Štaviše, izričito priznanje nemogućnostida se bez prolivanja krvi stvore nacionalne državekoje su tražili separatistički nacionalisti, pobednici na izborima1990, moglo je pre svega da spreči rat. Da je Franji Tuđmanu, naprime", bilo rečeno da je njegova logika zdrava i da bi stoga gdegod postoji hrvatska većina mogao da ima svoju hrvatsku državu,moguće je da bi on ili bar drugi hrvatski političari ponovo razmislilio svom otporu prema Anti Markoviću i drugima koji su želelida sačuvaju Jugoslaviju na okupu, rekonstruisanu kao demo-NAUKA I ODGOVORNOSTkratsku državu, jer Hrvatska bez krajeva u kojima Hrvati 1991.godine nisu bili u većini ne bi mogla da opstane. Izjave da segranice :le mogu menjati značile su da će umesto toga morati dase sele stanovništva što su, izgleda, sa <strong>za</strong>kašnjenjem shvatili ŽakKlajn i Ričard Holbruk. U ovom kontekstu Dejtonski sporazumtrebalo bi smatrati <strong>za</strong>kasnelom potvrdom da je priznanje Bosnekao j~dinstvene ne<strong>za</strong>visne zemUe predstavUalo grešku, jer Dejtonsklsporazum na osnovu vlastitih odredbi ostavlja Bosnu kaolegalnu fikciju sastavUenu od tri dela, naoružana <strong>za</strong> borbu jedanprotiv drugog, a pove<strong>za</strong>nu samo naredbama visokog predstavnika,tako da je ne<strong>za</strong>visnost Bosne fiktivna koliko i njeno jedinstvo.U ovim primedbama na američku politiku i Bosnu posle Dejtonanema namere da se kritikuju Klajn, Holbruk ili visoki predstavnikzbog njihovog ponašanja; ja ne sumnjam u čestitost ilisposobnost svakog od njih. Međutim, njihovo ponašanje tokom1995. godine pokazuje koliko su krajnje pogrešne bile političkeodluke koje su donosile velike sile 1991-1992, ne <strong>za</strong>to što su <strong>za</strong>padnidiplomati i političari koji su u to bili umešani izgubili hrabrost(po rečima Džejmsa Gaua posredi je bio "trijumf pomanjkanjavoUe"), nego <strong>za</strong>to što su radili na osnovu onoga u šta su želelida veruju a ne na osnovu doka<strong>za</strong> o tome što će se najverovatnijedogoditi, što predstavU a pobedu priželjkivanja.Ne iznenađuje, naravno, to što se Uudi ponašaju u skladu sasvojim uverenjima, spajajući svoja gledišta o stanju u kojem svettreba da bude sa stanjima u kojim, stoga, mora biti. Ali, opasnostiod n--:pokolebUivog postupanja shodno nečijim uverenjima sasvimsu jasne - šta je drugo, naj<strong>za</strong>d, bilo koji oblik fundamentalizmanego beskompromisna težnja <strong>za</strong> određenom vizijom dobra?Upravo te opasnosti podstakle su Vebera i Todorova, koji ga je izričitosledio, da dokazuju kako se javni rad mora rukovoditi etikomodgovornosti, a da se manifestacije političkog života" neocenjuju u funkciji onoga što im prethodi nego onoga što iz njihproističe, njihovih posledica a ne njihovih motivacija" (Todorov1996b, str. 127).Šta je odgovornost naučnika u oblastikog života? Veber je priznavao da naučni rad ("naUka" u njegovojterminologiji) ne bi mogao da pruži odgovor na pitanje kojimputem rolitičari treba da krenu, ali da može i treba da pruža informacijekoje ć.e omogućiti izbor:190
Ukoliko <strong>za</strong>uzmete takav i takav stav, onda, prerna naučnomiskustvu, morate da se služite tim i tim sredstvima da bistepraktično ostvarili svoje uverenje. E sad, ta sredstva su moždatakva da verujete da ih morate odbaciti. Tada jednostavnomorate da odaberete između ciUa i neizbežnih sredstava.Da li ciU "opravdava" sredstva? Ili ne opravdava? Nastavnikmože da vas suoči sa potreborn ovog izbora. On ne može uradiviše, sve dok želi da ostane nastavnik a ne da postane demagog.(Weber 1975b, str. 151; kurziv u izvorniku)Te se ja otuda vraćam na potrebu <strong>za</strong> jasnoćom, čime sam <strong>za</strong>ključioi ._. poglavUe. Nije dovoljno želeti da se radi ispravno; etikaodgovornosti iziskuje da razmislimo kako možemo da radimo ispravno,imajući na umu mane običnih ljudi. I ovde, nakon štosmo se pozvali na Linkolnove reči o stvarnom ratu koji se približavao,potpuno je umesno i prikladno <strong>za</strong>kUučiti njegovirn rečimakoje je trebalo da pomognu "da se ostvari i sačuva pravičan i trajanm.r među nama, a i sa svirn narodima".4 Preduslov je "odlučnostu onome što je ispravno", ali samo "jer nam Bog daje da vidimošta je ispravno". Videti "šta je ispravno" iziskuje jasnoću, akada nema Božjeg otkrovenja, odgovornost je naučnika da pokušada se pobrine <strong>za</strong> nju, pružanjem onih neprijatnih činjenica kojeprotivureče onome u šta bisrno inače možda poželeli da verujerno.4 Abraham Linkoln, Druga pristupna beseda, 4. mart 1865.1998-1999.Dok je ova knjiga bila u štampi, odigralo se ono što može bitiposlednja fa<strong>za</strong> u podeli bivše Jugoslavije - rat <strong>za</strong> Kosovo. Do sredinejuna 1999. godine, dok je pisan ovaj epilog, kosovski kon~i~t ~~( je ?ove.o do ~ojave više dela, a nesumnjivo je da će ihJOS bltl; rnoJ prvl dopnnos bavi se licemerjem <strong>za</strong>misli o "humanitarnojintervenciji" (Hayden 1999).U svrhe ove knjige, međutim, najznačajniji aspekti kosovsketragedije nalaze se, još jednom, u ustavnim predlozima. Kao i uslučaju "Konfederacije" predlagane 1990. godine i ustavnih predloga<strong>za</strong> Bosnu od 1991. do 1995, Kosovo je bilo žiža političkihpredloga formulisanih u vidu ustavnih dokumenata. Kao i u slučajuBosne, predloge su napisali Amerikanci, a podržale su ihbornbe NATO-a.~iplomatija, koja će dovesti do napada NATO-a na Jugoslaviju,bila je usmerena na takozvane Sporazume iz Rambujea, takozvanejer nikada nisu postali sporazumi, budući da se jugoslovenskastrana nikada nije saglasi la sa njima. Dokument iz Rambujea~intetizovao je naj rna nje ostvarljive odlike jugoslovenskog i postJugoslovenskog pseudokonstitucionalizma, uništavajući jugoslovenskisuverenitet na Kosovu, istovremeno se pretvarajući da gapriznaje, i predviđajući prela<strong>za</strong>k na "demokratiju" koja bi, jošjednom, osiauralaprevl~~t \lpf'lncko otnOI'aC;nn"ln o..j ........ ,'-"'-, , .... '- ...... '-, , ,V ........ '-::1 rifU -pe. Naj<strong>za</strong>d, ideji da NATO podržava multikulturnu <strong>za</strong>jednicu naKosovu moglo se verovati koliko i Franji Tuđmanu kada je Hrvatskuproglašavao <strong>za</strong> "najdemokratskiju državu na svetu" dok je rukovodioisterivanjem najveće manjine u toj Republici. Povrh svesamNI~\TO vodio je međunarodni agresivni ratCivila, da bi se stvorilo stanje u kojoj bi etnička većina naKosovu postala suverena na teritoriji i isterala manjinu. MoždaKosovo od 1998 do 1999. godineie rekapitulacijuumiranja Jugoslavije sa početka devedesetih g~dina:protivurečnost između očuvanja uspostavljene države i samoopredeUenja<strong>za</strong> lokalnu manjinu, čime su se bavili nepošteniustavni predlozi kako bi pripremili pozornicu <strong>za</strong> teško nasiUe i,
- Page 1 and 2:
3u ovoj se knjizi umiranje bivše J
- Page 3 and 4:
Naslov izvornika: 'Robert M. Hayden
- Page 5 and 6:
i!Predgovor j zahvalnost... svako c
- Page 7 and 8:
iFREDGOVOR I ZAHVALNOSTvljajući da
- Page 9 and 10:
Robert M HeJ(Len_.5.K~QDiLLEN1LKUfu
- Page 11 and 12:
~oher:LM...J:i.ejden SKICE ZA PllDf
- Page 13 and 14:
:UVODje činila deo jedne ili više
- Page 15 and 16:
\UVODtrebe da se neki aspekti te su
- Page 17 and 18:
;UVODNa ovaj način sistem ustavnog
- Page 19 and 20:
!UVODdi pretvaranje onoga što je b
- Page 21 and 22:
szato što on nije imao nikakvih il
- Page 23 and 24:
porasta međuetničkih kontakata i
- Page 25 and 26:
iII/
- Page 27 and 28:
_Il.Qher:tJ1.JiejdeLL5KLCE~OllELJ E
- Page 29 and 30:
,KONFEDERALIZACIJA FEDERACIJE. 1988
- Page 31 and 32:
--Robert M fiejrlen SKICE ZA PODELJ
- Page 33 and 34:
...KONFEDERALIZACIJA FEDERACIJE, 19
- Page 35 and 36:
KONFEDERALIZACIJA FEDERACIJE, 1988-
- Page 37 and 38:
KONFEDERALNI 140DEL ZA JUGOSLAVIJU"
- Page 39 and 40:
KONFEDERALNI MODEL ZA JUGOSLAVIJU"?
- Page 41 and 42:
(,KONFEDERALNI 140DEL ZA JUGOSLAVIJ
- Page 43 and 44:
4.Godine 1990, na prvim slobodnim i
- Page 45 and 46: USTAVNI NACIONALIZAMda deluje u pra
- Page 47 and 48: iUSTAVNI NACIONALIZAMžavanje ličn
- Page 49 and 50: STAVNI NACIONALIZAMva (član 249).
- Page 51 and 52: T_-"R""oJ..L!be:LrtLM~HlJJe;;)!jdCi
- Page 53 and 54: PODElJIt!lLKuću~lRob,rt M Hejd" SK
- Page 55 and 56: -iIlpRIŽELJKIVANA LEGALNOSTnovilo
- Page 57 and 58: ;PRIŽELJKIVANA LEGALNOSTUkratko re
- Page 59 and 60: N.ezakonitost referenduma o nezavis
- Page 61 and 62: iiziskivao saglasnost tih triju kon
- Page 63 and 64: iSOSANSKI USTAVNI PREDLOZI, 1992-19
- Page 65 and 66: OSANSKI USTAVNI PREDLOZI, 1992-1993
- Page 67 and 68: •mačka, Francuska, Velika Britan
- Page 69 and 70: azum. Naravno, sam Dejtonski sporaz
- Page 71 and 72: :USTAV FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVI
- Page 73 and 74: iII iUSTAV FEDERACIJE BOSNE I HERCE
- Page 75 and 76: II~EN I VEŠTINA USTAVNOG OPSENARST
- Page 77 and 78: l-.-.--Roillo~jJieIL5KICE ZA PODEL.
- Page 79 and 80: ~EN I VEŠTINA USTAVNOG OPSENARSTVA
- Page 81 and 82: Robert M J:iejlien..5KICE ZA POOELl
- Page 83 and 84: 9.O kvadraturj začaranog kruga:od
- Page 85 and 86: l. I_l'.'RQJJ.b!J:OeLLrt-1'MJ-j]H-"
- Page 87 and 88: KVADRATURI ZAČARANOG KRUGAka bio d
- Page 89 and 90: F~rtJ1..J:Lejden SKICE ZA PODELJENU
- Page 91 and 92: l-Ro.her:Ui.Jiej.den SKICE ZA PQOEL
- Page 93 and 94: I--.RclheJ:t.M.Jiejden SKICE ZA POD
- Page 95: ~e[tJ;LJ:LejdeIl5KICLZA1~illlliJE N
- Page 99 and 100: iI:EPILOG: KOSOVO 1998-1999.će vel
- Page 101 and 102: lIRobert M H ejdeIL5K1C.~OJ1E.LJEN1
- Page 103 and 104: ;EPILOG: KOSOVO 1998-1999.Iska poli
- Page 105 and 106: lTimes, 29. maj 1999, A27). Ali, Go
- Page 107 and 108: ~.i.den-.SKlCE ZA PODELJfN.lL1illĆ
- Page 109 and 110: RoberULH.ejdeo SKICE ZA PODELJENU K
- Page 111 and 112: AArent, Hana (Arendt Hannah),36,167