mjerna nesigurnost - Državni zavod za mjeriteljstvo

JCGM 100:2008
nosu na zahtijevanu to~nost ispitivanja. Takav je primjer uporaba skupa dobro umjerenih etalona mase za ispitivanje
to~nosti trgova~ke vage. U takvim slu~ajevima, jer su sastavnice nesigurnosti dostatno malene, te se mogu zanemariti,
na mjerenje se mo`e gledati kao na odre|ivanje pogrje{ke ure|aja koji se ispituje (vidi tako|er podto~ku
F.2.4.2).
3.4.6 Procjena vrijednosti mjerene veli~ine dobivene mjernim rezultatom katkad se izra`ava radije prihva}enom
vrijedno{}u mjernog etalona nego odgovaraju}om jedinicom Me|unarodnog sustava jedinica (SI). U
takvim slu~ajevima veliko}a nesigurnosti, koja se mo`e pripisati mjernom rezultatu, mo`e biti znatno manja nego
kad se taj rezultat izra`ava odgovaraju}om SI jedinicom. (U stvari, mjerena je veli~ina ponovno definirana kao
omjer vrijednosti veli~ine koju treba mjeriti i prihva}ene vrijednosti tog etalona).
PRIMJER: Zenerov naponski etalon visoke kakvo}e umjerava se usporedbom s referentnim Jospehsonovim etalonom napona
koji se temelji na dogovorenoj vrijednosti Josephsonove stalnice koju je CIPM preporu~io za me|unarodnu uporabu.
Relativna sastavljena standardna nesigurnost u c (V S )/V S (vidi podto~ku 5.1.6) umjerenog napona V S Zenerova etalona jednaka
je 2 × 10 –8 kad se V S iskazuje s pomo}u dogovorene vrijednosti, ali je zbog dodatne nesigurnosti pridru`ene SI-vrijednosti Josephsonove
stalnice u c (V S )/V S jednaka 4 × 10 –7 kad se V S iskazuje s pomo}u SI jedinice napona (V).
3.4.7 Grube pogrje{ke u zapisivanju i analizi podataka mogu u mjerni rezultat unijeti znatne nepoznate pogrje{ke.
Velike grube pogrje{ke obi~no se mogu utvrditi prikladnom kriti~kom provjerom podataka; male grube
pogrje{ke mogu biti prikrivene ili se ~ak pojavljivati kao slu~ajne promjene. Nije predvi|eno da se mjerama nesigurnosti
uzimaju u obzir takve pogrje{ke.
3.4.8 Premda ove upute daju okvir za procjenu nesigurnosti, one ne mogu nadomjestiti kriti~ko mi{ljenje, intelektualno
po{tenje i profesionalnu uvje`banost. Odre|ivanje nesigurnosti nije ni rutinski ni ~isto matemati~ki zadatak,
on ovisi o iscrpnom poznavanju naravi mjerene veli~ine i mjerenja. Kakvo}a i upotrebljivost iskazane nesigurnosti
mjernog rezultata prema tomu kona~no ovise o razumijevanju, kriti~koj analizi i po{tenju onih koji doprinose
odre|ivanju njezine vrijednosti.
4 Odre|ivanje standardne nesigurnosti
Dodatne upute za izra~un sastavnica nesigurnosti uglavnom prakti~ne naravi mogu se na}i u dodatku F.
4.1 Modeliranje mjerenja
4.1.1 U ve}ini slu~ajeva mjerena veli~ina Y ne mjeri se izravno, nego se odre|uje iz N drugih veli~ina X 1 , X 2 ,…,
X N na temelju funkcijskog odnosa f:
NAPOMENE:
Y=f(X 1 , X 2 , ..., X N ) (1)
1. Radi pojednostavnjenja zapisa u ovim se uputama upotrebljava isti znak za fizi~ku veli~inu (mjerenu veli~inu) i za slu~ajnu
varijablu (vidi podto~ku 4.2.1) koja predstavlja mogu}i ishod opa`anja te veli~ine. Kad se navodi da X i ima kakvu posebnu
razdiobu vjerojatnosti, taj se znak upotrebljava u zadnjem smislu; pretpostavlja se da se ta fizi~ka veli~ina sama mo`e opisati
u biti jedinstvenom vrijedno{}u (vidi podto~ke 1.2. i 3.1.3).
2. U nizu opa`anja k-ta opa`anjem dobivena vrijednost veli~ine X i ozna~uje se s X i,k ; prema tomu, ako R ozna~uje otpor otpornika,
k-ta se vrijednost otpora dobivena opa`anjem ozna~uje s R k .
3. Procjena veli~ine X i (to~nije, procjena njezina o~ekivanja) ozna~uje se s x i .
PRIMJER: Ako se na priklju~ke temperaturno ovisnog otpornika koji ima otpor R 0 na odre|enoj temperaturi t 0 i linearni temperaturni
koeficijent otpora, a primijeni napon V, snaga P (mjerena veli~ina) koja se tro{i na tom otporniku na temperaturi t
ovisi o V, R 0 , a i t u skladu s izrazom:
21