mjerna nesigurnost - Državni zavod za mjeriteljstvo

JCGM 100:2008
E.3.5 U tradicionalnom nazivlju tre}i ~lan na desnoj strani jednad`be (E.6) naziva se "slu~ajnim" doprinosom
procijenjene varijancije u 2 (z), jer se on normalno smanjuje s porastom broja opa`anja n, dok se prva dva ~lana nazivaju
"sustavnim" doprinosima, jer ne ovise o n.
[tovi{e, u nekim tradicionalnim obradbama mjerne nesigurnosti upitna je jednad`ba (E.6) jer ne pravi razliku izme|u
nesigurnosti koje potje~u od sustavnih djelovanja i nesigurnosti koje potje~u od slu~ajnih djelovanja.
Posebno se ne dopu{ta sastavljanje varijancija dobivenih iz apriornih razdioba vjerojatnosti i varijancija dobivenih
iz razdioba koje se temelje na ~esto}i (pojave slu~ajnog doga|aja) jer se pojam vjerojatnosti smatra primjenjivim
samo na doga|aje koji se mogu ponoviti velik broj puta u jednim te istim uvjetima, s vjerojatno{}u p doga|aja
(0 ≤ p ≤ 1) koja pokazuje relativnu ~esto}u s kojom }e se doga|aj pojavljivati.
Nasuprot tomu gledi{tu, koje se temelji na ~esto}i pojave doga|aja, jednako je valjano gledi{te prema kojem je
vjerojatnost mjera stupnja uvjerenja da }e se koji doga|aj dogoditi [13, 14]. Npr., pretpostavimo da netko ima mogu}nost
dobitka kakvog malog iznosa novca D te da je on razuman kladitelj. Stupanj uvjerenja u pojavu doga|aja
A jednak je p = 0,5 ako nijedan od ponu|enih izbora nema prednost:
1) dobiti D ako se pojavi doga|aj A, ali ni{ta ako se taj doga|aj ne pojavi;
2) dobiti D ako se doga|aj A ne pojavi, ali ni{ta ako se pojavi.
Preporuka INC-1 (1980) na kojoj po~ivaju ove upute neizravno prihva}a takvo shva}anje vjerojatnosti jer ono
promatra izraze kao {to su jednad`ba (E.6) kao prikladan put za izra~unavanje standardne nesigurnosti mjernog
rezultata.
E.3.6 Tri su razli~ite prednosti prihva}anja tuma~enja vjerojatnosti koje se temelji na stupnju uvjerenja, standardnom
odstupanju (standardnoj nesigurnosti) i zakonu prijenosa nesigurnosti [jednad`ba (E.3)] kao temelju za
izra~un i izra`avanje mjerne nesigurnosti, kako je u~injeno u ovim uputama:
a) zakon prijenosa nesigurnosti dopu{ta da se sastavljena standardna nesigurnost rezultata lako uklju~i u izra~un
odre|ivanja standardne nesigurnosti drugog rezultata u kojem se prvi upotrebljava;
b) sastavljena standardna nesigurnost mo`e slu`iti kao temelj za izra~un intervala koji stvarno odgovaraju njihovim
zahtijevanim razinama povjerenja i
c) kad se izra~unava nesigurnost, nije nu`no razvrstavanje sastavnica na "slu~ajne" ili "sustavne" (ili na koji drugi
na~in) jer se sve sastavnice nesigurnosti obra|uju na isti na~in.
Prednost c) veoma je korisna jer je takvo razvrstavanje ~esto izvor zbrke; sastavnica nesigurnosti nije ni "slu~ajna"
ni "sustavna". Njezina je priroda uvjetovana uporabom odgovaraju}e veli~ine ili, formalnije, kontekstom u
kojem se ta veli~ina javlja u matemati~kom modelu koji opisuje mjerenje. Prema tomu, kad se njezina pripadna
veli~ina upotrebljava u razli~itim kontekstima, "slu~ajna" sastavnica mo`e postati "sustavna" sastavnica i obrnuto.
E.3.7 Iz razloga iznesenih pod c) u Preporuci INC-1 (1980) ne razvrstavaju se sastavnice nesigurnosti na
"slu~ajne" ili "sustavne". Doista, {to se ti~e izra~una sastavljene standardne nesigurnosti mjernog rezultata, nema
potrebe razvrstavati sastavnice nesigurnosti te prema tomu nema stvarne potrebe za bilo kakvim sustavom razvrstavanja.
Ipak, budu}i da prikladne oznake mogu katkad biti korisne u sporazumijevanju i raspravi o pojmovima,
Preporuka INC-1 (1980) daje sustav za razvrstavanje tih dviju razli~itih metoda s pomo}u kojih se mogu odrediti
sastavnice nesigurnosti ["A" i "B" (vidi podto~ke 0.7, 2.3.2 i 2.3.3)].
Razvrstavanjem metoda koje se upotrebljavaju za odre|ivanje sastavnica nesigurnosti izbjegava se glavni problem
povezan s razvrstavanjem samih sastavnica nesigurnosti, tj. ovisnost razvrstavanja koje sastavnice o tome kako
se odgovaraju}a veli~ina upotrebljava. Me|utim, razvrstavanje metoda ne prije~i skupljanje pojedina~nih sastavnica
odre|enih u danom mjerenju tim dvjema metodama u posebne skupine za posebne svrhe, npr. kad se uspore|uju
eksperimentalno opa`ene i teoretski predvi|ene mjere promjenljivosti izlaznih vrijednosti kojega slo`enog
mjernog sustava (vidi podto~ku 3.4.3).
68