mjerna nesigurnost - Državni zavod za mjeriteljstvo

JCGM 100:2008
tada je jedina vrijednost standardne nesigurnosti koju treba uzeti za sve procjene y'(t)=y(t)+b mjerene veli~ine
y(t). Pove}ana nesigurnost U mo`e se dobiti mno`enjem u c (y') s prikladno odabranim faktorom pokrivanja k, U =
ku c (y'), {to daje Y(t)=y'(t)±U=y(t)+b ± U. Me|utim, mora se utvrditi uporaba istog prosje~nog ispravka za sve
vrijednosti t, a ne ispravka prikladnog za svaku vrijednost parametra t te se mora dati jasan iskaz o tome {to U prikazuje.
F.2.5
Nesigurnost mjerne metode
F.2.5.1 Mo`da je najte`e odrediti sastavnicu nesigurnosti koja je pridru`ena mjernoj metodi, posebno ako se
pokazalo da primjena te metode daje rezultate s manjom promjenljivosti nego bilo koja druga poznata metoda.
Me|utim, vjerojatno postoje druge metode, neke od njih jo{ dosad nisu poznate ili su na neki na~in neprakti~ne,
koje bi dale sustavno razli~ite rezultate o~igledno iste valjanosti. To podrazumijeva apriornu razdiobu vjerojatnosti,
a ne razdiobu iz koje se uzorci mogu lako izvla~iti i statisti~ki obra|ivati. Na taj na~in, ~ak i ako je nesigurnost
mjerne metode mo`da prevladavaju}a sastavnica mjerne nesigurnosti, ~esto je jedina obavijest koja je dostupna
za odre|ivanje njezine standardne nesigurnosti postoje}e poznavanje fizi~kog svijeta (vidi tako|er podto~ku
E.4.4).
NAPOMENA: Odre|ivanje iste mjerene veli~ine razli~itim metodama u istom laboratoriju ili u razli~itim laboratorijima ili
istom mjernom metodom u razli~itim laboratorijima mo`e ~esto dati vrijedne podatke o nesigurnosti koja se mo`e pridru`iti
kojoj posebnoj metodi. Op}enito, za neovisnost mjerenja koristan na~in procjene pouzdanosti odre|ivanja vrijednosti nesigurnosti
te utvr|ivanja ranije neutvr|enih sustavnih djelovanja jest razmjena mjernih etalona ili referentnih tvari me|u laboratorijima.
F.2.6
Nesigurnost uzorka
F.2.6.1 U mnogim mjerenjima zahtijeva se uspore|ivanje nepoznatog objekta s poznatim etalonom koji ima
sli~ne zna~ajke da bi se umjerio taj nepoznati objekt. Kao primjer slu`e grani~ne mjerke, odre|eni toplomjeri, garniture
utega, otpornici i tvari visoke ~isto}e. U ve}ini takvih slu~ajeva mjerne metode nisu posebno osjetljive na
izbor uzorka (tj. posebnoga nepoznatog objekta koji se umjerava), obradbu uzorka ili u~inke razli~itih vanjskih
utjecajnih veli~ina jer nepoznati objekt i etalon reagiraju op}enito na isti (i ~esto predvidiv) na~in na djelovanje
takvih varijabla.
F.2.6.2 U nekim prakti~nim mjernim situacijama uzorkovanje i obradba uzorka igraju mnogo ve}u ulogu. To je
~esto slu~aj za kemijske analize prirodnih tvari. Za razliku od umjetnih tvari, koje mogu imati dokazanu istorodnost
iznad razine koja se zahtijeva za mjerenje, prirodne su tvari ~esto veoma neistorodne. Ta neistorodnost dovodi
do dviju dodatnih sastavnica nesigurnosti. Za odre|ivanje prve sastavnice nesigurnosti potrebno je odrediti kako
primjereno izabrani uzorak predstavlja izvornu tvar koja se analizira. Za izra~un druge sastavnice nesigurnosti
potrebno je odrediti u kojoj mjeri druge (neanalizirane) sastavnice utje~u na mjerenje i kako se primjereno one obra|uju
tom mjernom metodom.
F.2.6.3 U nekim slu~ajevima bri`an plan pokusa mo`e omogu}iti da se statisti~ki odredi nesigurnost koja se
pripisuje uzorku (vidi podto~ke H.5 i H.5.3.2). Obi~no, me|utim, posebno kad su djelovanja vanjskih utjecajnih
veli~ina na uzorak znatna, za odre|ivanje nesigurnosti potrebni su vje`ba i znanje analiti~ara izvedeno iz iskustva
te svi trenuta~no dostupni podatci.
80