Haled Hoseini-A planine su odjekivale

nego da ne budem s tobom. Naučio sam da se zadovoljim
tvojom blizinom.” Zastao je, zatim kazao:
“I mislim da razumiješ nešto od onog š to ti opisujem,
Nabi.
Znam da razumiješ.”
Nisam ga mogao pogledati u oči.
“Moram ti priznati, makar samo ovaj put, da sam te dugo,
dugo volio, Nabi. Molim te, nemoj se ljutiti.” Odmahnuo sam
glavom. Nekoliko minuta smo šutjeli. To što je rekao je
lebdjelo među nama, bol osujećenog života, neostvarene sreće.
“A ovo ti govorim sad”, kazao je, “da bi razumio zašto
želim da odeš. Idi i pronađi sebi ž enu. Stvori sopstvenu
porodicu, Nabi, kao i svi ostali. Još uvijek ima vremena za
tebe.”
“Dobro”, napokon sam rekao, namjeravajući da smanjim
napetost šalom, “možda to i uradim uskoro. A onda će vam biti
žao.
Kao i nesretnom bijedniku koji će morati da vam pere
pelene.”
“Uvijek se šališ.”
Gledao sam neku bubu kako polako gamiže preko sivozelenog
lista.
“Ne ostaj zbog mene. To ti govorim, Nabi. Ne ostaj zbog
mene.”
“Laskate sebi.”
“Ponovo se šališ”, rekao je umorno.
Ništa nisam kazao, iako je griješio. Nisam se šalio tog
puta. Moj ostanak više nije imao veze s njim. Imao je isprva.
Tad sam ostao jer sam bio potreban Sulejmanu, jer je u
potpunosti zavisio od mene. Već jednom sam pobjegao od
nekog kome sam bio potreban, i krivica koju osjećam ispratit će
me u grob. Nisam to mogao ponovo uraditi. Ali polako,
neosjetno, moji razlozi za ostanak su se promijenili. Ne mogu da
vam kažem kad i kako se ta promjena odigrala, gospodine
Markose, ali sad sam ostajao zbog sebe. Sulejman je rekao kako
Cro Warez - Bosna United
103