Haled Hoseini-A planine su odjekivale

tragično pogrešnu predstavu o vili; trospratnica, ružičasta,
zelena, ž uta, bijela, s ogradama, tornjevima, zašiljenim
strehama, mozaicima i reflektujućim soliterskim staklom.
Užasan spomenik kiču.
“Zaboga!” dahćem.
“C’esr affreux, non?”, kaže Pari. “Užasno je. Afganistana
nazivaju ovakve kuće narko palačama. Ovo je kuća jednog
poznatog ratnog zločinca.”
“I to je jedino š to je ostalo od Shadbagha?” “Od starog
sela, da. To i mnogi hektari voćaka - kako vi to zovete? - des
vergers.”
“Voćnjaci.”
“Da.” Prelazi prstima preko fotografije vile. “Željela bih
da znam gdje se tačno nalazila naša stara kuća, mislim, u odnosu
na ovu narko palaču. Voljela bih da znam tačno mjesto.”
Priča mi o novom Shadbaghu - pravom gradiću, sa
školama, klinikom, trgovačkom č etvrti, č ak i malim hotelom -
koji je izgrađen oko tri kilometra od starog sela. To je gradić u
kojem je bila i u kojem je prevodilac potražio njenog polubrata.
Saznala sam sve to tokom onog prvog, dugog razgovora s Pari,
kako je izgledalo da niko u gradu ne poznaje Igbala, sve dok
Pari nije nabasala na nekog starca, starog Igbalovog prijatelja,
koji je vidio njega i porodicu kako borave na nekoj pustopoljini
pored stare vjetrenjače. Igbal je rekao starom prijatelju kako je
bio u Pakistanu, kako mu je stariji brat iz Kalifornije slao novac.
Pitala sam, rekla je Pari preko telefona, pitala sam, je li vam
Igbal rekao ime tog brata? A starac je kazao: Da, Abdullah. I
poslije toga, ostalo nije bilo toliko teško. Pronalaženje tvog oca,
hoću da kažem.
Pitala sam Igbalovog prijatelja gdje je sad Igbal, rekla je
Pari. Pitala sam šta se dogodilo s njim, a starac je rekao da ne
zna. Ali djelovao je veoma nervozno, i nije me gledao kad je to
rekao. A ja sam pomislila, Pari, brinem se da se nešto loše
dogodilo Igbalu.
Cro Warez - Bosna United
322