25.12.2015 Views

Haled Hoseini-A planine su odjekivale

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

najduže, držeći usne u dugom, neprekinutom poljupcu, na<br />

Thalijinom tjemenu. Nije skidala <strong>su</strong>nčane naočale.<br />

“Zagrli i ti mene”, čuo sam je kako šapuće.<br />

Thalia je, ukočeno, poslušala.<br />

Kad je feribot zastenjao i udaljio se, ostavljajući za sobom<br />

trag uzburkane vode, mislio sam da će Madaline stajati na<br />

palubi, mahati nam i slati poljupce. Ali brzo je otišla prema<br />

pramcu i sjela. Nije gledala prema nama. Kad smo se vratili<br />

kući, mama nam je rekla da sjednemo. Stala je pred nas i rekla:<br />

“Thalia, želim da znaš kako u kući više ne moraš nositi tu stvar.<br />

Zbog mene ne moraš. Niti zbog njega. Radi to samo ako želiš.<br />

Više neću to spominjati.”<br />

Tad sam, iznenada jasno, shvatio ono što je mama već<br />

vidjela. Da je maska tu bila zbog Madeline. Da nju poštedi<br />

bruke i srama.<br />

Thalia dugo nije ništa rekla, niti se pomjerala. Zatim je,<br />

polako, podigla ruke, i razvezala trake na potiljku. Skinula je<br />

masku. Pogledao sam je pravo u lice. Osjetio sam nevoljnu želju<br />

da se trgnem, kao kad čujem neku iznenadnu buku. Ali nisam.<br />

Nastavio sam je gledati. I potrudio sam se da ne trepćem.<br />

Mama je rekla kako će mi držati nastavu kod kuće, dok se<br />

Madaline ne vrati, kako Thalia ne bi morala ostajati sama kod<br />

kuće. Te večeri nam je držala predavanja, poslije večere, i<br />

zadala nam domaće zadatke da uradimo ujutro, dok je ona u<br />

školi. To je zvučalo izvodljivo, makar u teoriji.<br />

Ali tokom našeg školovanja, posebno kad mama nije bila<br />

tu, to se pokazalo kao gotovo nemoguće. Vijesti o Thalijinoj<br />

unakaženosti proširile <strong>su</strong> se po čitavom ostr-vu, i ljudi <strong>su</strong> stalno<br />

kucali na vrata, vođeni radoznalošću. Čovjek bi pomislio kako<br />

<strong>su</strong>, iznenada, svi ostrvljani ostali bez brašna, bijelog luka, čak i<br />

soli, a naša kuća je bila jedino mjesto gdje <strong>su</strong> to mogli pronaći.<br />

Ni<strong>su</strong> se skoro nimalo trudili da prikriju svoje namjere. Na<br />

vratima <strong>su</strong> uvijek gledali preko mog ramena. Krivili <strong>su</strong> vratove,<br />

propinjali se na prste. Većina njih ni<strong>su</strong> bili čak ni <strong>su</strong>sjedi. Hodali<br />

<strong>su</strong> kilometrima zbog šoljice šećera. Naravno da ih nikad nisam<br />

puštao u kuću. Predstavljalo mi je izvjesno zadovoljstvo da im<br />

Cro Warez - Bosna United<br />

271

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!