Haled Hoseini-A planine su odjekivale

da se iza njihovih neukusnih šala i pohotnih cerenja, krije strah
od Masume.
Zatim, jednog dana, jedan od njih je bacio ne kamenčić
nego kamenčinu. Dokotrljao se do sestrinih stopala. Kad ga je
Masuma podigla, dječaci su se kikotali i laktovima udarali jedan
drugog. Ceduljica je bila pričvršćena gumicom za taj kamen.
Kad su se dovoljno udaljile, Masuma ju je pogledala. Obje su
pročitale poruku.
Kunem se, otkad sam ti vidio lice,
Čitav svijetje varka i mašta.
Bašta više ne zna staje list, a šta cvijet.
Zbunjene ptice ne razlikuju sjeme od zamke.
Rumijeva pjesma, iz jednog od predavanja mule Šekiba.
Postaju sve prefinjeniji, rekla je Masuma, kikoćući se.
Ispod te pjesme, dječak je napisao: “Želim sa oženiti
tobom. A ispod toga, nažvrljao je ovo: Imam rođaka za tvoju
sestru. On joj savršeno odgovara. Mogu zajedno pasti travu na
livadi mog amidže.
Masuma je pocijepala poruku napola. Ne brini zbog njih,
Parvana, rekla je. Oni su budale.
Kreteni, saglasila se Parvana.
Uložila je mnogo napora da se osmjehne. Poruka je bila
dovoljno loša, ali ono što ju je posebno zaboljelo bila je
Masumina reakcija. Dječak nije izričito naslovio poruku ni na
jednu od njih, ali Masuma je ležerno pretpostavila da je pjesmu
namijenio njoj, a rođaka Parvani. Prvi put, Parvana je vidjela
sebe kroz sestrine oči. Vidjela je kako je sestra gleda. A to je
bilo isto kao i svi ostali. Masumine riječi su je zaboljele.
Otupjele.
Pored toga, dodala je Masuma, sliježući ramenima i
smiješeći se, ja sam već obećana.
Cro Warez - Bosna United
53