Haled Hoseini-A planine su odjekivale

primijetio ni trunku očinskog nagona. Ustvari, pitao sam se je li
Nilina nemogućnost da rađa djecu doprinijela njegovoj odluci da
se oženi njom. Bez obzira na sve, trudio sam se da ne
prisustvujem napetoj atmosferi između njih dvoje. Kad bih noću
legao u krevet, vidio sam samo iznenadne suze koje su tekle iz
Nilinih očiju kad sam joj rekao to i kako me je uhvatila za obje
ruke i gledala me zahvalno i - bio sam siguran u to - pomalo
zaljubljeno. Samo sam mislio na činjenicu da joj nudim dar koji
mnogo bogatiji muškarci ne mogu. Mislio sam samo na to
koliko sam joj se zdušno prepustio, i s koliko radosti. I mislio
sam, nadao se - nerazumno, naravno - da će početi da me vidi
kao nešto više od vjernog sluge.
Kad je gospodin “Wahdati konačno popustio - što me nije
iznenadilo, jer je Nila bila žena snažne volje - obavijestio sam
Sabura i ponudio mu da odvezem njega i Pari u Kabul. Nikad
neću u potpunosti razumjeti zašto je odabrao da hoda s kćerkom
od Shadbagha. Niti zašto je dozvolio Abdullahu da pođe. Možda
je želio da provede s kćerkom to malo vremena što mu je
preostalo. Možda je tražio pokoru u težini tog putovanja. Ili je
možda to bio Saburov ponos, i nije želio da se vozi autom
čovjeka kome je prodao kćerku. Ali, na kraju, stigli su, njih
troje, prekriveni prašinom, čekajući, kao što je dogovoreno,
ispred džamije. Dok sam ih vozio do kuće Wahdatijevih, trudio
sam se koliko sam mogao da zbog djece djelujem veselo, djece
koja su bila nesvjesna svoje sudbine - i užasnog prizora koji će
se uskoro dogoditi.
Nema mnogo svrhe da vam to potanko prepričavam,
gospodine Markose, prizor koji se dogodio upravo onako kako
sam se pribojavao. Ali ovoliko godina kasnije, još uvijek mi se
srce stegne kad se sjetim toga. Kako i ne bi? Odveo sam to
dvoje bespomoćne djece, u kojoj je ljubav najjednostavnije i
najčistije vrste našla svoj izraz, i razdvojio ih. Nikad neću
zaboraviti ta uzburkana osjećanja. Pari na mom ramenu,
uspaničena, šutira, vrišti: Abollah! Abollah! dok je odvodim.
Abdullah, vrišti sestrino ime, pokušava da se otrgne od oca.
Nila, razrogačenih očiju, s obje ruke na ustima, možda da
Cro Warez - Bosna United
88