Haled Hoseini-A planine su odjekivale

kad su joj davali komplimente. Ne prvi put, a sigurno ne ni
posljednji, zavidjela je mami na urođenoj samouvjerenosti.
“Sad ćeš kazati da sam dostojna svog imena”, rekla je.
“Ah, non. Molim te. To bi bilo previše očigledno. Davanje
komplimenata ženi je umjetnost, znaš.”
“Ne znam, ali sam sigurna da ti znaš.”
Konobar je donio kolače i kafu. Pari se usredsredila na
konobarove šake dok je redao šolje i tanjire na sto, dlanovi su
joj se znojili. Imala je samo četiri ljubavnika u životu - skroman
broj, znala je, u poređenju s mamom u njenim godinama, čak i s
Collette. Bila je previše pažljiva, osjetljiva, popustljiva i
prilagodljiva, u cjelini pouzdanija i manje naporna od mame ili
Collette. Ali to nisu bili kvaliteti koji su privlačili muškarce. A
ona nije voljela nijednog od njih - mada je jednom slagala i
rekla mu da ga voli - već je ležeći ispod svakog od njih maštala
o Julienu, o njemu i njegovom predivnom licu, koje kao da je
imalo sopstvenu svjetlost.
Dok su jeli, pričao je o svom poslu. Rekao je da je prije
nekog vremena prestao predavati. Posljednjih nekoliko godina je
radio u odjeljenju za održivost dugova u Međunarodnom
monetarnom fondu. Najbolji dio posla bila su putovanja.
“Gdje?”
“Jordan, Irak. Onda sam napravio pauzu od nekoliko
godina da bih napisao knjigu o nezvaničnoj ekonomiji.”
“Je li objavljena?”
“Tako se priča.” Nasmiješio se. “Sad radim za jednu
privatnu konsultantsku firmu ovdje u Parizu.” “I ja želim
putovati”, rekla je Pari. “Collette stalno govori kako bi trebalo
da odemo u Afganistan.” “Pretpostavljam da znam zašto bi ona
željela da ide.”
“Pa, razmišljala sam o tome. O vraćanju tamo, mislim. Ne
marim za hašiš, ali želim obići zemlju, vidjeti gdje sam rođena.
Možda pronađem staru kuću u kojoj su mi živjeli roditelji.”
“Nisam bio svjestan da imaš takve želje.”
Cro Warez - Bosna United
171