Haled Hoseini-A planine su odjekivale

“Da”, kažem, zahvalno se smiješeći u sebi - mada
zakasnjelo - zbog svih onih časova farsija, utorkom u
Campbellu, na koje me je baba vozio. Sad mislim na njega,
rastrzanog i izgubljenog, kako tetura pustinjom, a na stazi, iza
njega, ostaju svi sjajni komadići koje je život otrgnuo od njega.
Čvrsto stežem poruku, čuvajući je od jakog vjetra. Čitam
Pari tri nažvrljane rečenice.
Kažu mi da moram da uđem u vodu, gdje ću se uskoro
utopiti. Prije nego što uđem, ostavljam, na obali, ovo za tebe.
Molim se da to pronađeš, sestro, kako bi znala šta mi je
bilo u srcu kad sam potonuo.
Tu je i datum. August 2007. “August 2007”, kažem. “Tad
je dobio prvu dijagnozu.” Tri godine prije nego što se Pari
javila.
Pari kima glavom, briše oči nadlanicom. Neki mladi par
prolazi pored nas na tandem biciklu, djevojka sjedi prva -
plavuša, ružičastog lica i mršava - momak je iza, tamnoput s
dredovima. Na travi, nekoliko koraka dalje, sjedi neka
tinejdžerka u kratkoj crnoj kožnoj suknji, priča preko mobilnog
telefona, na povocu drži malog tamnosi-vog terijera.
Otvaram paket za nju. Unutra je stara metalna kutija za
čaj, na poklopcu je izblijedjela slika bradatog Hindusa u dugoj
crvenoj tunici. Drži solju vrelog č aja, kao da je nudi. Para iz
šolje je gotovo potpuno izblijedjela i crvena boja tunike sad je
uglavnom ružičasta. Otvaram zasun i podižem poklopac. Unutra
se nalaze pera svih oblika i boja. Kratko tamnozeleno pero;
dugo crvenkasto pero, crne badrljice; pero boje breskve,
vjerovatno od divlje patke, sa svijetloljubičastim prelivom;
smeđa pera s crnim mrljama na spoljnim ivicama; zeleno
paunovo pero s velikim okom na vrhu.
Okrećem se prema Pari. “Znaš li šta ovo znači?”
Pari lagano odmahuje glavom, dok joj brada podrhtava.
Uzima kutiju od mene i zuri unutra. “Ne”, kaže. “Jedino znam
da je, kad smo Abdullah i ja izgubili jedno drugo, to više
zaboljelo njega nego mene. Ja sam imala više sreće, jer me je
Cro Warez - Bosna United
340