Haled Hoseini-A planine su odjekivale

prekriveno bijelom pjenom po podne, kad pusu meltemi vjetrovi
sa sjevera.
Kad je završila s čišćenjem, mama je obukla ono što je
smatrala elegantnom odjećom, onu koju je nosila petnaestog
augusta, na Veliku gospojinu u Crkvi Blagovijesti Presvete
Bogorodice, kad hodočasnici dolaze na Tinos iz cijelog
Mediterana, da bi se molili pred čuvenom ikonom u toj crkvi.
Postoji fotografija moje majke u toj odjeći - duga
crvenkastozlatna haljina s okruglom kragnom, skupljen bijeli
džemper, čarape, nezgrapne crne cipele. Mama izgleda kao
prava udovica, s ozbiljnim licem, čupavim obrvama i prćastim
nosom, stoji ukočeno, izgleda namrgođeno i pobožno, kao da je
i sama hodočasnica. I ja sam na toj slici, stojim pored majčinog
kuka. Nosim bijelu košulju, bijeli šore, i bijele dokoljenice. Po
mom mrštenju lako je pogoditi kako mi je rečeno da stojim
mirno, da se ne smiješim, da mi je lice umiveno i kosa
začešljana uz pomoć vode, protivno mojoj volji i uz mnogo
gunđanja. Osjeća se strujanje nezadovoljstva između nas. To se
vidi po tome koliko ukočeno stojimo, kako nam se tijela jedva
dodiruju.
Ili se možda ne vidi. Ali ja to vidim svaki put kad
pogledam tu sliku, posljednji put je to bilo prije dvije godine.
Moram da vidim oprez, napor, nestrpljenje. Moram da vidim
dvoje ljudi koji su zajedno iz osjećanja dužnosti, osuđeni
unaprijed da izluđuju i razočaravaju jedno drugo, svako čašću
obavezano da brani ono drugo.
S prozora spavaće sobe na spratu, gledao sam mamu kako
odlazi do luke u gradiću Tinosu. S maramom vezanom ispod
brade, mama je izašla na sunčan dan. Bila je mršava žena sitnih
kostiju, s tijelom djeteta, ali kad je vidiš da ide prema tebi, bolje
bi ti bilo da se skloniš. Sjećam se kako me je svakog jutra vodila
u školu - moja majka je sad u penziji, ali bila je učiteljica. Dok
smo hodali, mama me nikad nije držala za ruku. Druge majke su
to radile sa svojom djecom, ali ne i mama. Rekla je kako se
prema meni mora ponašati kao prema ostalim učenicima. Išla je
ispred, s pesnicom stisnutom na okovratniku džempera, a ja sam
Cro Warez - Bosna United
237