Haled Hoseini-A planine su odjekivale

Ušla sam u zaključano odjeljenje. Iza ovih vrata nemaju
čajanke, ni binga. Niko ovdje ne započinje jutro tai chijem.
Otišla sam u babinu sobu, ali on nije bio tamo. Krevet mu je bio
namješten, televizor isključen, a na noćnom ormariću stajala je
poluprazna čaša vode. Osjetila sam olakšanje. Mrzim kad
zateknem babu u bolničkom krevetu, kako leži na boku, s rukom
ispod jastuka, dok me blijedo gleda upalim očima.
Zatičem babu u sobi za rekreaciju, kako sjedi u
invalidskim kolicima, pored prozora koji gleda na vrt. Nosi
flanelsku pidžamu i kačket. Na krilu mu se nalazi ono što Penny
naziva kecelja za petljanje. Ima petlje koje može uplitati i
dugmad koju voli otkopčavati i zakopčavati. Penny kaže da mu
to održava spretnost prstiju.
Poljubila sam ga u obraz i sjela pored njega. Neko ga je
obrijao, umio i počešljao mu kosu. Lice mu je mirisalo na
sapun.
Sutra je veliki dan, rekla sam. Idem u Pariz, u Francuskoj.
Sjećaš li se da sam ti pričala o tome?
Baba je zatreptao. Č ak i prije moždanog udara, već se
počeo gubiti, dugo i odsutno šutjeti, izgledajući nesretno. Od
moždanog udara, lice mu je postalo kao maska, usta zauvijek
zamrznuta u vječito iskrivljenom, učtivom smiješku koji se
nikad ne penje do očiju. Nije progovorio ni riječ od moždanog
udara. Ponekad mu se usne razdvoje, i ispusti promukao uzdah -
Aaah! - s dovoljno naglaska na kraju, da to zvuči kao
iznenađenje, kao da je, to što sam rekla, u njemu izazvalo manje
otkrovenje.
Naći ćemo se u Parizu, i onda ćemo ići vozom do Avignona.
To je grad na jugu Francuske. Tamo su živjele pape u
četrnaestom vijeku. Tamo ćemo malo obilaziti znamenitosti. Ali
najbolje od svega je to stoje Pari rekla svojoj djeci da dolazim u
posjetu, i oni će nam se pridružiti.
Baba je nastavio da se smiješi, onako kako se smiješio
kad je Hector došao da ga posjeti sedam dana prije, onako kako
se smiješio kad sam mu pokazala prijavu za upis na Akademiju
Cro Warez - Bosna United
336