25.12.2015 Views

Haled Hoseini-A planine su odjekivale

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

muž budu insistirali na preseljenju, tražit će razvod. Sjećam se<br />

kako se mama malo rugala sebi uz osmijeh dok mi je ovo<br />

pričala, kao da se želi udaljiti od te mladalačke zanesenosti i<br />

nepromišljenosti, svih tih bezumnih uzbuđenih zavjeta. Ali vidio<br />

sam joj na licu i trag neizgovorene boli, sjenku razočaranja koju<br />

je mama bila <strong>su</strong>više ponosna da prizna.<br />

Madaline je sad bila udata za nekog bogatog starijeg<br />

muškarca, gospodina Andreasa Gianakosa, koji je, godinama<br />

ranije, bio producent njenog drugog i, kako se ispostavilo,<br />

posljednjeg filma. Bavio se građevinarstvom i posjedovao je<br />

veliku firmu u Ateni. Nedavno <strong>su</strong> imali raspravu, svađu,<br />

Madaline i gospodin Gianakos. Mama mi nije rekla ništa od<br />

toga; saznao sam to iz potajnog, brzog, djelimičnog čitanja<br />

pisma koje je Madaline poslala mami, obavještavajući je o<br />

namjeravanoj posjeti.<br />

Postajem umorna, da ti pravo kažem, od Andreasa i<br />

njegovih prijatelja desničara i njihove ratne muzike. Sve vrijeme<br />

šutim. Ništa ne govorim kad se oduševljavaju ovim vojnim<br />

siledžijama koje <strong>su</strong> napravile sprdnju od naše de-mokratije. Da<br />

prozborim samo riječ neslaganja, uvjerena sam da bi me<br />

označili kao anarhokomunistu, a onda me ni Andreasov utkaj ne<br />

bi mogao spasiti od tamnice. Možda se ne bi ni trudio da poteže<br />

svoje veze. Ponekad vjerujem kako upravo namjerava da me<br />

isprovocira da se dovedem u nepriliku. Ah, kako mi nedostaješ,<br />

draga moja Odie. Kako mi nedostaje tvoje društvo...<br />

Onog dana kad je trebalo da stignu naši gosti, mama se<br />

rano probudila da sredi kuću. Živjeli smo u maloj kući na<br />

obronku brda. Kao i mnoge kuće na Tino<strong>su</strong>, bila je napravljena<br />

od bijelog kamena, krov je bio ravan, s crvenim crepovima<br />

romboidnog oblika. Mala spavaća soba na spratu, koju smo<br />

dijelili mama i ja nije imala vrata - uzano stepenište je vodilo<br />

pravo u nju - ali je imala prozor i uzanu tera<strong>su</strong> s gvozdenom<br />

ogradom do visine struka, s koje se moglo gledati preko krovova<br />

drugih kuća, na maslinjake, koze, vijugave kamene uličice i<br />

lukove i, naravno, Egejsko more, plavo i mirno u ljetno jutro,<br />

Cro Warez - Bosna United<br />

236

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!