Haled Hoseini-A planine su odjekivale

maske, mislio sam, prednosti skrivanja lica, slobode da
posmatraš, primjećuješ i procjenjuješ.
“Vjerovatno bi te natjerala da ga vratiš.”
Uzdahnuo sam. To je bila istina. Mama nikad ne bi
dozvolila tako lako stečen poklon, posebno skup.
Thalia je ustala i otresla prašinu sa zadnjice. “Da te pitam
nešto, imaš li neku kutiju kod kuće?”
Madaline je pijuckala vino s mamom u kuhinji, a Thalia i
ja smo bili na spratu, bojili kutiju za cipele crnim markerima.
Kutija je bila Madalinina i u njoj se nalazio par novih
svijetlozelenih kožnih cipela s visokim potpeticama, još uvijek
umotanih u papir.
“Gde je namjeravala da nosi ovo?”, pitao sam.
Čuo sam Madaline u prizemlju, kako priča o časovima
glume na koje je nekad išla, gdje joj je instruktor kazao da se, u
cilju vježbe, pretvara da je gušter koji nepomično leži na
kamenu. Prasnula je u smijeh.
Završili smo drugi sloj, a Thalia je rekla kako moramo
nanijeti i treći, kako bismo bili sigurni da ništa nismo preskočili.
Crna je morala biti ujednačena i besprijekorna. “To ti je
fotoaparat”, rekla je, “crna kutija s rupom kroz koju prolazi
svjetlost i nečim što upija tu svjetlost. Daj mi tu iglu.”
Dodao sam joj maminu šivaću iglu. Bio sam nepovjerljiv,
u najmanju ruku, prema mogućnostima ovog fotoaparata kućne
izrade, prema tome da će uopće raditi - kutija za cipele i igla?
Ali Thalia se bavila ovim s takvom vjerom i samopouzdanjem,
te sam morao računati na malo izglednu mogućnost, da bi to
stvarno moglo raditi. Navela me je da pomislim kako ona zna
stvari koje ja ne znam.
“Napravila sam neke proračune”, rekla je, pažljivo bušeći
kutiju iglom. “Bez objektiva, ne možemo napraviti rupu na užoj
strani, jer je kutija preduga. Ali š ira strana je skoro dobra.
Ključno je napraviti rupu odgovarajuće veličine. Računam da bi
Cro Warez - Bosna United
257