Cvijet sa raskršća - Antun Gustav Matoš

Antun Gustav Matoš: Odabrane pripovijetkeIII.Četvrti dan kako je Unukić ležao u zatvoru dođe komandant iz O. gdje je dobio od grofaJ-a na kartama prekrasnog, jedva jašenog ždrijepca engleske pasmine. Poslije podneokušaše ga najbolji jahači, ali hat nije dao ni prići: bacao se nogama, ujedao. Kapetan štaće, zamoli narednika Vlahovića, staru husarčinu, da mu se on popne na greben. Dok suga sedlali, ujeo je Chief dva momka, a jednoga malo te ne udario u čelo. Jedva i u nekega nekavice stadoše voditi na lonđama iz staje sa kožnom brnjicom preko gubice. Vitakje kao djevojka, visok, zelen, proviruju mu rebra: pravi Englez. Narednik ga zajaha kaostrijela, momci izvuku lonđe iz onih obručića na žvalama, konjic najprije mahnito đipi pase stade propinjati na stražnje noge.- Ne dajte mu da igra kao medvjed! - deraše se sa svog prozora kapetan, odakle posmatrašesa vojnim veterinarom i njegovom suprugom.Ta je dreka hata kao malo prepala, te se smiri. Spustivši glavu i grizući gnjevno jezikmeđu zubima, stade vatrenim očima zvjerati na sve strane. Narednik se ukuci, darne gaostrugom, a dobri se konjic prope, okrenu u kovitlac, skoči u visinu i, pruživši tanke noge,poleti kao strijela sa tetive.- Drž' ga!... Ne dajte mu!... Odoše! - klicaše uokolo zaprepašćena momčad.Narednik vuče dizgine svom snagom, ali sve uzalud. Kapa mu spade sa prosjede glave.A ždrijebac letijaše kao lasta pored staje prema bašti ograđenoj visokim i oštrim kočevima.- Naredniče, glavo ovčija, šta vam je?! Drž'te!Ali i oporome kapetanu presjede riječ u grlu kad zelenko skoknu lakši od lopte prekostaketa. U vazduhu se okrenuše crvene čakšire i svijetle sare Vlahovićeve, noge udariše ošiljaste stupce, i što bi udario dlanom o dlan, ostade na jednom šiljku samo čizma.- Jezus Marija! - ciknu prestravljeno veterinarova žena i klonu u mršavo muževo naručje,a komandant, onako trumpeljast, potrči dolje. Nađe narednika gdje leži na đubretu.- Je li se štogod dogodilo?- Ništa, gospodin ritmajster. Hvala bogu, bubnuo sam na smetište.I grozni se narednik stade grozno glupo keziti i čišćaše sa kose, lica i debelih brčina neugodnetragove. Zelenko je za to vrijeme jurio kraj plota uzdignuta repa. Odjedared seokrenu, veselo zarza, zađe u leje i stade brstiti komandantovu salatu.Kapetan se maši u džep, dade naredniku desetaču i krene se u zatvor koji se skrknuo uprizemlju vojarne između kuhinje i spremišta za sedla.Unukić spavaše nauznačke na ćebetu koje je prostro na »pričnu« (neka vrsta širokogminderluka iz golih dasaka). Uvedrio se jako i preblijedio. Tvrdo spava.- Inteligentan mladić, pa kako posrnuo! Ali ja ne znam drugog puta da ga popravim -mozgaše kapetan, izvadi iz džepa parfemisanu maramu i otare mu čelo.Unukić razrogači oči, protrlja ih i, pošto se razabra, skoči na noge.- Zapovijedajte, gospodine ritmajstere!10