12.07.2015 Views

Cvijet sa raskršća - Antun Gustav Matoš

Cvijet sa raskršća - Antun Gustav Matoš

Cvijet sa raskršća - Antun Gustav Matoš

SHOW MORE
SHOW LESS
  • No tags were found...

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

<strong>Antun</strong> <strong>Gustav</strong> Matoš: Odabrane pripovijetkeKapetan se ušeprtlji, zazvižda i ode. Svinjar naduva gajde zasvira, pođe, a ona sustopiceza njim u šumu.VI.Dragica je došla kući preko bašte. Stidila se, a znala je da se o njezinoj avantiri proćukalopo selu. Majka ju dočeka poljupcima i radosnim plačem. Srećom ne bijaše nikake depeše,a u poštarstvu se i gospođa N. prilično izvještila.- Dakle, ništa ti se nije dogodilo?- Ništa. Samo <strong>sa</strong>m se vrlo umorila.- Hvala bogu!Gospođa ju N. još jedared poljubi u čelo, pogleda dva-tri puta pažljivo <strong>sa</strong> strane i zadovoljnaode da prigleda ručak u kuhinji. - A Dragica se mehanički zadubila u stari prekoputa plemićki park i u nekakog spahinskog kočijaša, šta li, kako se lijeno naslonio nagvozdenu ogradu i puši, bacajući iz džepa mrvice pitomoj ptičici... O, sve joj to bijaše gotovonevjerojatno - kao <strong>sa</strong>n i uhvatilo ju naglo i nenadano kao grozan trus... Uto donesemomak pisma iz poštanske kutije, a ona ih stane mahinalno otpravljati. Jedna kuvertabijaše na nju adresovana. Raspoznavši rukopis kapelana rodoljuba htjede pismo već razderati,no kako već dosta dugo ne dobi duhovitih invektiva njegovih, pa onda, da se rastrese,otvori pismo i pročita glasno:Perditio tua, Israel, ex te! (Propast tvoja od tebe, Izrajilju!)Od kap'tana do hu<strong>sa</strong>raNije mali skok!Zašt' na glavu VurštlingenuNamjestiste rog?Da ste mi zdravo, pustopašnice!Vaša sjenaNemo recte Niko.Dragica se ujede za usne, podera hartiju i stade rasijano zuriti na bijelo okrečeni strop pokojemu je njezina mašta konstrui<strong>sa</strong>la među onim neravnostima i pukotinicama razneoblike: nakarađene i lijepe glave pa svakojake karikature. Učini joj se da vidi maskuUnukićevu; jasno razabiraše rimski nos i dvije jake crte oko usta... I tiho zaplaka... Ondasilom pregrize suze, smiri se, izvuče iz džepa nekaku kuvertu, izvadi pismo oko kojegase nalijepili listići ruža iz bašte velečasnoga, i pritište ga na usne strasno i očajno...Poneki donosijaše ili dolažaše po pisma. Jedva jednom zazvoni podne.Sjedoše za ručak. Sama se čudijaše kako je ogladnjela. No kada sluškinja Pepika, debeloŠvapče <strong>sa</strong> prćastim nosom, donese pitu od trešanja, sjeti se Dragica odjedared svega: pa i19

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!