Cvijet sa raskršća - Antun Gustav Matoš

Antun Gustav Matoš: Odabrane pripovijetkeBALKONDru M. JuratovićuI ja sam ljubio. Ponajljepšu, ponajčestitiju djevojku mog rodnog grada. Pošto ju zaručiše,otputujem u tuđinu gdje iza dugog vremena čujem da su joj roditelji propali i da nesrećnaobitelj ode u velegrad sakriti sramotnu sirotinju. Otputovavši onamo prije Božića, nađembijednu obitelj u zabačenoj ulici, u hladnom stanu, pod krovom, u starim, poznatimmi haljinama, u stidljivom smiješku i stidljivim suzama. Bijah hladan, korektan, premdođoh sa drugim namjerama, bez stalne, jasne odluke.Na Novu godinu dođoh čestitati i već htjedoh otići jer vrata ostadoše zatvorena. Najzadškrinuše. Otvorila mi ona, Cvijeta, u prostoj crnoj haljini, sa svježim ljubičicama na grudimagdje nekada izdahnuše moje prve ruže. Omršavjela, bijaše vitkija i viša, a stradanjejoj još ne pokvari bijele, čiste kože. Kosa joj još uvijek bujna, rumena i zlatna, tako mekanada je noću, mislim, ne bih osjetio u ruci. Na širokim, djetinjastim ustima onaj stari djetinjismiješak. U širokim, mirnim, modrim očima djetinja spokojnost.- Ja sam sama - reče mirnim altom gdje pjevahu sjene i snovi.- Pardon...- Uđite, uđite samo! Tata i mama odoše u grad. Ostadoh, jer se nadasmo vašem dolasku.Vi ostajete večeras s nama, je l' te? Bit će siromaški, al od srca. Mama je sinoć založila posljednjinakit. Veselo srce kudjelju prede.Ulazeći kroz tamno predsoblje, osjetih ugodan, hladan val koji mi zapljusnu cijelo tijelo,skupivši se na tjemenu kao da se korijenje od kose sledilo.- Vi mi zacijelo donijeste poklon! - veli ona ironijski, nuđajući mi stari, zeleni, poznat mijoš iz N-a naslanjač.- Pogodiste, Cvijeto - a srce mi budne olovno i objesi se o suho grlo. - Samo, na žalost,dar koji vam nosim, ne vrijedi ni groša.- Tralalala! Znamo da smo ubogi. Stara pjesma.- Dar koji vam nosim, ne vrijedi ni lule duhana...- Ništa, ništa zato. Pokažite. Bit ću zadovoljna, obećavam unaprijed.- »Pajacl« što vam ga donijeh, ima šuplje zube, uska prsa, kriva leđa, egave noge. Lijep jekao majmun i razlikuje se od njega jer ima modre bobuljice na žutom licu i na crvenkastomnosu. Ovakve glave nema najbenaviji benavi August.- Pokažite, pokažite! - (Vuče me za kaput.)- Bojim se da se ne uplašite. Taj prezent koji vam namijenih za sve ostale nove godine,ružniji je od zrikava krokodila, smješniji od otečena stara pavijana, dosadniji od rinocerosasa zuboboljom.- Ah, pa to je prekrasno! Dajte mi poljubiti tu hudobicu u usta!- Vi, lijepa Cvijeto, jamačno ne mislite poljubiti mene.- Vi ste zloban, pakostan, ja se srdim, ozbiljno srdim.- Vi dakle ne primate mog jeftinog dara? - (Pauza.)78