Cvijet sa raskrÅ¡Äa - Antun Gustav MatoÅ¡

More documents

Recommendations

Info

Antun Gustav Matoš: Odabrane pripovijetkeSluge priskočiše i ponesoše siroticu. Gvozdena kapija proguta njen bijeli, magloviti, neporočnitrag i slijepo jecanje, a ja ostanem kao sinji kamen u nijemoj tišini.Mjesec se već visoko popeo nad jele i nad crne borove, a ja, skapavajući od čemera, gledahi gledah na bijeli, novi dvorac. A kad utrnuše osvijetljeni prozori, napih se ledenevode iz mramornog ždrijela zmijokose Gorgone i pođoh u zelenu šumu, u planinu pogruženuu crnu tišinu. Vodila me slobodna i maglovita vila, lijepa i slijepa Avantira, mojagospođa.Hrvatska smotra, 1908; Umorne priče, 1909.98
Antun Gustav Matoš: Odabrane pripovijetkeSJENALacku PavićuJa volim tužnu sjenu, uspavano svjetlo: svjetlo što sniva o noći. Ja volim sjenu, bliznicutoplog sunca i hladnog mjeseca. Ja volim sjenu, vječnu moju posestrimu i pratilicu štospava kraj mene i hoda kraj mene, tamna moja slika i karikatura. Da, ja volim sjenu, žutu,sivu, crnu, žalosnu i kao smrt tihu sjenu.Sve, sve je sjena. Svijet je sjena. I sunce je sjena mističnog sunca. I život je sjena tajnovitogživota. Sjena je kolijevka. Sjena je grob. Kad ne bijah, bijah sjena. Kada me ne bude, bit ćusjena. Ja sam sjena od onoga što bijah, i od onoga što ću biti, sjena između danas i sutra,sjena između dvije sjenaste vječnosti. Misao je sjena. Svijet je sjena. Sve, sve je sjena.Sjena je veća od svjetla, kao moja sjena što je uveče veća od oranice mog djeda. Pšenično izrno čovjekovo klije u sjeni i gine u sjeni. Život se diže iz sjene, luta u sjeni, iščezava usjeni.Mi smo sjene.Sjeno, dijete noći i dana! Sjenasto jutro i purpurna večeri! Sjeno, čedo tmine i svjetla, blijedakćeri zagonetke, otvarajući sjetne, nijeme, snene oči, a kroz njih život začuđeno žuriu zagonetnu smrt! Sinoć si mi drhtala na srcu, očiju vlažnih od milošte i od sreće. Ja samte zvao srećom, ljepotom i ženom, ali mjesto meda ostade mi na jeziku pregršt pepela.Ljubavi, i ti si sjena!Ja sam sjena i volim sjene tihog čemera što čekaju nove Titane i nova bogomračja.Te mi sjenaste, maglovite i sive bajke bajaše sinoć sjena kada je rasla i rasla za starim hrastomna dragoj mjesečini, čekajući rosu i sjenastu pjesmu slavulja u grmu od gloga i šipka.Sve mi te sutonske tajne šaptaše i jutros sjena, šetajući ispod vunastog oblaka prekostrništa, milujući gnijezda ševa i goluždravih prepelica i cjelujući drhtave glavice suhogpoljskog cvijeća.Sjeno, mekano uzglavlje svjetla! Sjeno, crna posteljo života! I kad ugasnu planeti, ti ćešbiti carica svijeta.Ja te volim, Sjeno, čista, tiha boginjo! Digni svoj mekani, magloviti, zlatnim tajnama protkaniplašt i pokrij mi umorne oči da ih sklopim i da zagrlim svoju sjenu.Hrvatska smotra, 1908; Umorne priče, 1909.99
Page 1 and 2:
Antun Gustav MatošOdabrane pripovi
Page 3 and 4:
Antun Gustav Matoš: Odabrane pripo
Page 5 and 6:
Page 7:
Page 10 and 11:
Page 12 and 13:
Page 14 and 15:
Page 16 and 17:
Page 18 and 19:
Page 20 and 21:
Page 22 and 23:
Page 24 and 25:
Page 26 and 27:
Page 28 and 29:
Page 30 and 31:
Page 32 and 33:
Page 34 and 35:
Page 36 and 37:
Page 38 and 39:
Page 40 and 41:
Page 42 and 43:
Page 44 and 45:
Page 46 and 47:
Page 48 and 49: Antun Gustav Matoš: Odabrane pripo
Page 84: Antun Gustav Matoš: Odabrane pripo
Page 97: Antun Gustav Matoš: Odabrane pripo
show all

Cvijet sa raskrÅ¡Äa - Antun Gustav MatoÅ¡

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?

Cvijet sa raskrÅ¡Äa - Antun Gustav MatoÅ¡