Cvijet sa raskršća - Antun Gustav Matoš

Antun Gustav Matoš: Odabrane pripovijetkeju. Naći ću druga, pa ma bio najdosadnije sorte, tj. Hrvat ili Srbin. Još bolje da dignem izBeča ili Pešte kaku lijepu siroticu, koja bi me htjela pratiti u Primorje. Putujem sjutra.Omatorih, a ne uredih života po zdravoj epikurskoj Montaigneovoj metodi. - Šta me se,do đavola, tiče cio svijet! Čovjek je stoka koja samo zato ima razum da zavidi stoci. Akoima »grijeha«, onda je slušče, koje za tuđe kulje davi bijele golubiće, sto puta »grešnije«od silnika, koji vuče na svjetsku kasapnicu za svoj ćef milijune kretena, od kojih bi sesvaki morao i mogao braniti. Većina je ljudi neprijatelj samome sebi - odatle sve zlo. Zamene postoje odsele samo oni koji mi trebaju. Obmane - -I opet ga zbuni šuškaranje. Pogleda i zadršće kao voda prije olujine... Htjede da krikne.Izdade ga glas, a pečalan se uzdah okameni u zastalijem plućima. Miš već halapljivo glockauzicu na cijevnom ždrijelu, koje Milinović u onoj zabuni i pisanju sasvijem smetnu suma, te zjapi upravo na njega. Osjeća kako mu raste kika i samrtnčki znoj kako niče krozčeonu kožu.Sve to trajaše, što biste trenuli okom, a njemu se učinilo duže od vascijelog života.Razabravši se nekako, skupi snagu očajnijem naporom i gurne teški sto, da bi prestraviomalu neman. I u trenu, kada se naže, da padajući izbjegne hicu i zaleleče utopljenički,prasne dobar engleski revolver, raznese miša i - prosvira mozak Mihajla Milinovića.*Svijet mišljaše e se ubi iz nepoznatoga razloga, a stric - zbog Ljubice Kolarićke. Sa njomga i sahrani na samotnom araberškom groblju pored svoje žene.Iza pokojnika ostade zanimljiv dnevnik i nacrt dramskog spjeva na njemačkome.116