Cvijet sa raskršća - Antun Gustav Matoš

Antun Gustav Matoš: Odabrane pripovijetkeživotinja, kralj svjetla i car vidljivosti. Bog može stanovati samo u mojim grudima. Ja samteži od zlata, burniji od mora, hitriji od munje, vreliji od ognja. Ja sam gigant, i zemlja mi,strepeći, tutnji pod nogama. Sruših sve bogove i sam sebe udarih na krst, savladavši bol.Ja sam heroj, i ja sam pobjednik Sotona. Moj dolazak čekaju nade novih Jordana.Jer ja sam rad, narod i sloboda. Nauka i umjetnost. Sijem zmajske zube i pomlađujemsvijet purpurom crvenog krsta. Kod mog imena strepe mandarini, bramani i kraljevi. Jasam buna, ja sam vulkan revolucije. Već sam savladao bolest, vjeru, more i kopno. Osvajameter i na putu sam u zvijezde. Desnicom kidam lance, ljevicom nosim istinu novogsunca. Ja sam rad, pokret, duh, sila, zvijezda kaosa. Ja sam Atena, Rim i Pariz. I smrt ćuosuditi na smrt kao posljednjeg tiranina.Jer ja sam ljubav. Moje je srce plamen svih simpatija. Rosa rosi, dažd kvasi mojim znojem,krv moja je trzaj ovog divnog svijeta, vječnog, proljetnog i pravilnog. I kada htjedohzagrliti divotu ovog jedinog i istinskog svijeta, našla mi se na grudima krasna žena.Živote, ti si harmonija.Svijete, ti si ljubav i mladost.Prirodo, ti si žena.I zagrlivši majku, digoh uvis mog sina, i dok mu luči nebeske griju dušicu i otvaraju zadivljeneočice, zemlja, voda i visina podrhtava, a zvijeri zemaljske i ptice nebeske slavemog Prometejevića, svog kneza.O, moja misao je veća od svijeta, a ljubav moja veća je od moje misli. Jer ja sam svjetlo,idem u svjetlo i tonem u svjetlu.Cvjetajte, jabuke! Dođite, majevi! Hosanajte, uskrsi!III.Koje se rodih godine, neću ti reći. I ja sam od onih što svake treće godine slave svoj rođendan.Kako uđoh u svijet, glavačke ili stojećke, četveronoške ili drukčije, ne bih vamznala kazati, ali znam da prvi moji koraci u život bijahu glatki (kao i našem malom psuTakerlu) i da mi bješe vrlo zima. Nisam imala pristojne toalete i bila sam crvena kao rakovica(rakova kći, ne Rakovica). Osjetivši ljutu glad, nađem se kao na toplom, mekanomhumku, i u ustašca mi poteče nešto slatko kao majčino mlijeko. Oko mene galama, gužva,žurnjava.- Je li taj čvarak unuk ili unučica? - duva jedan Golijat i otrgne me od slatkog vrutka. -Piha! Cura! - drekne ljutito i malo te me ne zaguši dimom što mu kulja kao zmaju iz glave.- Ja se nado unučiću, a mjesto pjetlića, knedla od djevojčice! - zagrmi i srdito izađe.Prestravim se, udarim cviliti i obisnem oko bolesnice, koja me gladila i milovala drhtavomi slabom, slabom i drhtavom rukom.- Zoro, Zorice moja, je l' istina... Jesi l' mi živa? - nahrupi drugi div, sličan prvome, samošto bijaše crn ko đavo. - O, Bože, Bože moj, i opet te gledam i hvala ti na tvom daru! -stane basirati, a ja bogme udri u plač.- Marko, dragi Marko, koliko muke, koliko sreće! Debela je i teška kao bundeva. Da samumrla, ne bih marila, samo da mi ovo... ovo živi! - govoraše mliječni, slatki moj izvor, a66