Cvijet sa raskršća - Antun Gustav Matoš

Antun Gustav Matoš: Odabrane pripovijetkerom okladio da će o ponoći pucati na gvozdenog Raspetoga na raskršću, pa da se tanepovratilo i udarilo bezbožnika u grlo. Pošto bijaše na dan njegovog pogreba vijor, tvrdijašezvonar Šimun da se brica povilenio i da ga ovim svojim očima vidje jašiti premaOkiću na repu oblaka.Danas je gne-frau Golubić poštarica i ne pjeva više Das ist die Liebe, die ganz allein...Predjesenske neke noći, između dana sv. Pulherije i sv. Hijacinta, uplaši nas iz sna kucanjezvona, i za tren se skupilo u dvorištu dosta uplašenog svijeta. Vatra! Zbrka, drekaosobito se žene mâmom pomamiše: - kao da im se zapalila kika. Marva riče i trči po dvorištukao da se živa prži. Ujak otrči dolje blijed, a u gaćama i košulji. Svijet se umiri, i etoujaka do suza nasmijanog sa čudnovatim došljakom koji nehajno baci stvari kraj menena kožnati divan, grleći na mahove ujaka i ćeretajući.- Pitate me što je nova u Zagrebu? Za ovo pet dana što proboravih u tom lastavičjem gnijezdu,ništa izvanredno. Žene su počele služiti u vojsci, a najviše kod kavalerije. Konj jezajahao Jelačića bana, zmaj progutao sv. Jurja i daje se natečena trbuha birati u maksimirskisabor. Mandalica služi mešu, a kaptolomski gospon Ivić čiha perje i veli da ćegledati da vas mjesto njega imenuju kanonikom...Govoraše, nesrećnik, monotono, mirno, kao da licitira.- Uf, ćuti, Zefire, virga Domini! Hehehe, zar baš cijela naša familija mora da ima crva uglavi? Hehehe, virga! - I čiča ga grli kao sina.To vam bijaše Zefir Zefirinović, dalji naš rođak. Omalen, elegantan, ljepuškast, kudravekose i crvene bradice, prćasta nosa, bijelih jakih zubiju i nestašnih sijerih je očiju. Svakaveća naša obitelj ima po kako legendarno lice, a ja se tajno radovah, gledajući momče okojemu se pričaše toliko dobra a još više rđava. To je dakle taj Zefir što odreza noću divnukosu nekakoj provincijalnoj svojoj rođaci pa ju proda berberinu! Bijaše u njemu neštodjevojačko, djetinjasto, drsko. Vidi se da je - kako vele - vrag od njega ušur uzeo. Staonekako na dvadeset četvrtu. Došao sa strane gdje probavi punih devet godina, došaopreko Italije - ravno iz Madrida.Dotrči teta, pa ga blagosilja i zapitkuje:- Kako je, kako je, jesi li se smirio?- Hvala bogu, rđavo. Još se nisam udao, hoću reći oženio. Pa ipak, ne mijenjam se ni sakojim velmožom. Zato i navijestih zvonom svoj visoki dolazak. Je li još diše Šimun, Andrijade Čučnik?... Jesi li ti to, Julije, zlatni kanonire? Vidim: moje tradicije u obitelji neizumiru! Ako se ženiš, moj mladi neznani bratiću, šta li si mi! ne uzimaj kosih žena negose drži horizontalnih i, ako ih nađeš, vertikalnih... Dosadno, dosadno! Što nisam rođenza Tridesetgodišnjeg rata...Pošto se najede kao najgladniji mlatac, pošalje ujaka i tetu spavati. Stane tapecirati sobufotografijama: sve žene koje traže po novinama ženika.- Kako vidiš, zlatni tobdžijo, ja vrlo naginjem muhamedanstvu - rekne pošto pokri ženskimslikama cijeli zid. - Evo, to su kopije Goyinih Kaprica. Što veliš za glavu toga garotiranogpangaloza? Goya, strašni i veliki slikar Goya je moj čovjek, i zbog njega obađohlijepu i sunčanu Španiju u kojoj ima popova kao u Hrvatskoj a ušiju još i više. Uostalomstatistika to još nije dokazala. Što si ti, Hrvat Katolik, Hrvat Muhamedanac, Hrvat Srbinili Hrvat Čivutin? Ja sam Hrvat Hrvat.Vratio se tek zorom, a spavaše do uveče.60