Cvijet sa raskršća - Antun Gustav Matoš

Antun Gustav Matoš: Odabrane pripovijetkeNa dvorište nam dođoše iz Samobora svirači: šepavi verglaš i škiljava mu baba. Pobijuse, a kada skočih da ih rastavim, osjetim na leđima udarce: muž uzeo rukama onu svojudrvenu nogu, naslonio se na valov pa brani ćoravu svoju babu! Ujak tek što reče: - Ovisu, virga Domini, pametniji od naših katolika i pravoslavnih! - Tumačio mi dubokomučenošću o tome koji je grad rodoljubiviji: kraljevski Križevac ili nadvojvodski Karlovac.Varaždinsku gardu smatraše kvascem iz kojega bi nov Svačić mogao ispeći hrvatski slobodnikrušac. Iza pada Napoleona III kretaše i on »trudne« oči poput Petra Zriniskoga iliAnte Starčevića - prama padišahu. U spoljnu se politiku razumio kao neki ministar. Poznavašeu glavu sve europske političare. Jedared me u društvu grdno osramotio. SpomenuhGledstna i Rošfora. Ujak mi metne magisterski ruku na brbljava usta, potapša me poramenima i reče:- Sve je to, virga Domini, lijepo i krasno, samo treba reći: Gladstone, jesi li čuo, Glad-stonei Roc-he-fort, a ne Gledstn i Rošfor. - I cijelo društvo prsne u smijeh, na moj trošak,teško meni! - U ono doba počelo đaštvo prevoditi Heinea. Iza nekog ručka čitah svećenstvukoje se skupilo na »koroni« jednu taku pjesmu, ne spomenuvši autorovog imena.Svi bijahu zadovoljni. Tek ujak Grga me potapše po ramenu:- U njemačkom, kako vidim, piše Spuckt im Gemüthe. Trebao si dakle reći Pljuje u čuvstvuili Pljucka u čuvstvu. - Možda mi se uja htio i narugati - ne znam...Veselilo ga natjerati gosta da silom pije. U vječnoj, u principijelnoj je opoziciji. Bolećiv je isuzoljubiv kao kaka institutka, a nagao i spreman da plane kao fišek, kao lagum. Kakomrzijaše najviše Jevreje i buve, baci me jedared, baš kad sam mu najslađe skakao na mesnatimleđima, na zemlju, kukajući, huktajući:- Aj, virga, skoči, lovi, hvataj, tuci!- Šta je, za ime božje?- Tuci, hvataj, lovi, skoči! Zar ne vidiš?I ogromna buha skoči s ujaka na brevijar. Ujak Grga ropta kao da ne može zakopčatikravate, razbije staklo na satu, buha đipi sa brevijara na pod, i bum! grune funta olova izstare diljke i prosu staroj naslonjači metalnu utrobu. Najviše patijaše pri tim ispadimalula koju nosijaše i dan i noć, koju vadijaše iz usta često tek na sakristijskim vratima. Togase radi jamačno nakrivio krst nad grbom na lúši, reseći čelo te žute, količka šaka velikegrdosije.Jedared primamo »lukno« i čekamo na neke zagrebačke đake koji će se vratiti, odnesavšiprost, zelen vijenac na neki grob. Naiđe ona koka koja imađaše kao plješivo tjeme - odostrag,noseći u kljunu iz kuće veliko crijevo. Naiđe patka i otme plijen biskupskoj kokošci.Paci ju zdipi gusak, gusanu ćuran, kad al se zaleti najbarjakastiji i najostrugastiji pijetao,dohvati najprije crijevo, a onda ćuranovu mesnatu kapu. Sve se pernato dvorište skupilopoizdalje oko mejdandžija. Skočim sa klupe da vidim nastavak borbe iza lipinog deblakamo se vitezovi jamačno skloniše zarad oštrog ujakovog pogleda. Korak-dva, a ujak zamnom podvikne, da se vas ratoborni i pitomi pilež razletio kud-kamo, ostavivši bratoubilačkocrijevo na travici:- Jao... Bože... Virga... Pix infernalis...Okrenem se, a čiča na zemlji. Digavši se sa klupe, poremetih ravnotežu.- Šta! Ti se još kesiš, virga infernalis! - zaori ujak, otpljucne vrh od kamiša koji je odgrizaou strašnom padu, skoči na noge na junačke kao čep iz boce, skupi desnicom grozovitikamiš, a ljevicom reverendu, pa rusvaj za mnom.55