Cvijet sa raskršća - Antun Gustav Matoš

Antun Gustav Matoš: Odabrane pripovijetkeIII.Tek što se vrati kući sa pošte, uhvati ga protezavica kao pred groznicom. Tlači ga nepojmljivstrah. Šareni ga osjećaji šibaju kao vijor šibljiku. Da se razabere, ode u kafanu Beethoven.U ušima osjeća kucanje srca, a lijevo mu pišti. Usta su suha, pa uzalud tovari stomakvodom. Iz novina ne razabire najobičnijih vijesti. Odjedared se nađe pred poštom.Uđe i sjeti se da je jamačno došao po svoje pismo. Stidi se što malo te ne udari pred Ljubicomu patriotske žice. Dva, tri puta prođe salonom, dršćući u koljenima, ali nema junaštvada nagovori činovnika kojemu preda pismo.Uspinjući se u stan u Alserstrasse, svaki čas zastajkuje da odane: plaši se da se pod njimene sruše stepenice i da nema možda lupanje srca. U sobi ne može dugo da nađe žigica, akako je i neznalice sujevjeran, zabunjuje se još više. Kada mjesto desne - kao obično -svuče prije lijevu cipelu, budne čisto očajan. Napolju duvaše bjelojužina, pa za časak zarominjalo.Fijuk ga vjetra morijaše kao urnebesno zavijanje odurnijeh mačaka, a svaka sekapljica kiše pretvorila za nj u dosadnu konjsku muhu, svaki ga je kucaj na prozoru bocnuou živac kao čioda.Preko dva sata ležaše na divanu slomljen, zaronio u rastrzane, mučne misli, nemajućisnage da se makne.Iz svjesnog sanjarenja ga trgne domaćica, gospođa Marićka, vrlo »konzervirana« i ljubaznaudovica graničarskog kapetana.- Izvolite li večerati?- Pha... mogu.Tek pošto izjede prvi biftek, osjeti silnu glad. Iza četvrtog bifteka i četvrte boce plzenjskogpiva namigivaše sumnjivo gazdarica staroj sluškinji. A Milinoviću milo što ima kiklopskiapetit.Vrati se u svoju sobu i zapali mirišljavu cigaretu. Umiri ga obilata večera. Zamalo te neode da potjera malo kera, da bi još svježije živahnuli učmali nervi. Do pola se noći zabavljaločitanjem Paracelsa i nekog latinskog sočinjenija O demokratskoj zarazi. Proučavaševeć odavna alkemju, astrologiju, kabalistiku i misticizam. Vrlo ga zanimahu alomonoviKljučići, Pnevmatičko bogoslovlje, Veliki Grimoire pape Honorija, Zoroastrov Teleskopili Ključ za veliku magijsku kabalu. Dugačke zimske noći probdijevaše nad knjigama oFaustu, o njegovu famulusu, o panu Tvardovskom, o našem Grabancijašu, o igumanuTritheimu i gutajući fantazije Jos. Ant. Herpentila, novijeh Platonika, sv. Bonaventure,Böhmea i genijalnog Swedenborga. Dirinčio je kao kaki švapski privatan docenat, paipak bijaše lijen; radio je bez cilja.Tek što leže, probudi ga iz polusna neko vrdanje... Zašuškalo na stolu i stalo grickati hartije.- Miš, Bog ga ubio! - viknu Milinović i stade štapom mlatiti ispod pokućstva. Sasvijem serasanio. I satrven dohvati svoj dnevnik:... Danas me samoća tištala više nego ikada. Bolestan sam. Bulaznim. Cio me dan lomljašegrozno sumnjanje i dubok, tajanstven strah - svakako zbog te guske Ljubice koja me111