Cvijet sa raskršća - Antun Gustav Matoš

Antun Gustav Matoš: Odabrane pripovijetkeSlabo ga viđah. Po cijele dane basa po okolini i slika seljake i krave. Često zajaši neosedlanogkonja - ujakovog brnjaša pa juri zagonačke po poljima. Jednog me jutra zapita:- Poznaš li poštara Horna?- Poznam.- Lijepo. Sinoć je bio na pošti jedan, a sada su tri »horna«... Hoće Madžarica da je portretiram!Ona je još više nego horizontalna: ona je ispod vodoravnosti.Osmi dan iza Zefirova veselog boravka vrate se krave kući bez Andraša. Nađosmo gatek oko ponoći na sjenokoši Mačjem Jarku. Ležaše na trbuhu, na rubu drvenog zdenca išaputaše kao u zanosu nesuvisle pobožne riječi. Katkada vikne, i ne znamo plače li, smijeli se. Oko njega seoske babe pa u ekstazi poju pjesme u slavu Majke božje. Sutradan seskrcalo na Mačjem Jarku svijeta kao na proštenju - cijela plovanija, pjevajući psalme. Došloi okolnog svećenstva. Ne bijaše čovjeka koji u zdencu lijepo ne vidje Bogorodice.O čudu progovoriše i novine. Ujak ode dvared u Zagreb duhovnim vlastima. Onih noćirodi nekoliko žena, a iz cijele Hrvatske stane grnuti narod na sveto mjesto Majki božjojod Pomoći. Hrastovac ne bijaše one dvije nedjelje gora župa od Marije Bistrice u ljetnojdobroj sezoni.... Mačka se vazdan prala, ujaka pekao barometar na desnom nožnom palcu, a uveče zatople kišice dojezdi otmjen gost koji se prikaže dr Hagen, kršćanski arheolog iz Njemačke.Zamoli da mu ujak još večeras pokaže, ako ima, stare crkvene stvari koje će on zamijenitinovima, a ako je baš do toga, i novcem nadoplatiti. Napabirčio se crkvene starinepo vascijeloj kajkavskoj kraljevini.Ujak mu obeća dva stara izlizana kaleža i zamoli ga da mu bude gostom za vrijeme izletapo tome kraju. Vidjelo se da katoličkog arheologa tronu taj dokaz hrvatskog gostoljublja.Kod večere, prije koje je sa nama pobožno izmolio običajni Očenaš, zabavljao nas, grdećiJevreje i rugajući im se raznim vicevima, kao što je onaj o Jevrejinu i kuponu, o Čivutinui paprici, o Žaku Šmugleru i razbojnicima. Bijaše i paprenijih kao u kakovu benediktinskombogatom samostanu. Teta se diže po mudrom engleskom običaju od stola, a mi sesmijasmo, jer naučenjak tako izvrsno »jidlovaše«, kao da je njega htio Abraham zaklatiumjesto ovna. Elegancija mu ponešto zanosaše na sapunski miris i na nedjeljne trgovačkepomoćnike, ali obrazovanost mu bijaše magistralna njemačka. Taj antisemita govoraše,tako reći, sve jezike kao prvi apostoli. Ujaka je tako zadivio da dade za nj prenijeti upalaču svoj krevet, klecalo i ine stvari iz svoje sobe.Sutradan, kada već legoh, dotrči moj španjolski bratić sa - puškom.- Požuri se i hajde. Testis unus testis nullus.U vrtu se popnemo krišom, i snebim se, vireći kroz bršljan u palaču. Arheolog se izvaliona ujakovoj naslonjači, pije vino iz starodrevnog crkvenog kaleža. Gole noge koje ne izgledahukao X-ždrake koje izumi Röntgen, nego kao O-ždrake kojih ne izumi još niko,prebacio preko krsta, na ujakovu klecalu. Na grbavim mu leđima štola, dalmatika. Smješkajućise, čita iz ujakovog trebnika kao iz peštanskog Caviara, a na uhu mu kao propovjednikucrni šešir trouglac. Ne vjerujem očima: san, nevjerica...- Vidje li nosonju? - i bum! plane Zefirov garabilj. Slavni arheolog požuti kao kosovkljun. Bubnulo na vratima, a ujak viče iz svoje sobe:- Bos is dos? Otvorite, veleučeni!- Provalite vrata, hoće da se skonča! - viče Zefir, vrata zinu, kroz njih ujak Grga sa novimbosanskim kamišem, a mi kroz prozor u sobu. Katolički se arheolog jedva svukao pa nit61