Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
hfl_<strong>56</strong>-q6.qxp <strong>2008</strong>-12-18 15:22 Page 58<br />
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (<strong>2008</strong>), br. <strong>56</strong>, str. 53 do 63 Rizmaul, L.: Financije velikog vojvode F. W. Murnaua (1923)...<br />
je adaptacija {vedskoga pustolovnog romana Franka Hellera30,<br />
koji je filmu prilagodila scenaristica Thea von Harbou31.<br />
Za razliku od ostalih ekspresionista, Murnau je bje`ao<br />
iz studija i `elio {to vi{e raditi u eksterijerima. Iza projekta je<br />
stajala njema~ka producentska ku}a Decla Bioscop32, a koprodukcijski<br />
je sudjelovao i zagreba~ki kinodistributer Mosinger<br />
film, koji je u ono vrijeme poku{avao pokrenuti i vlastitu<br />
filmsku proizvodnju. Spomenutom snimanju u Splitu<br />
bio je prisutan predsjednik Vili Mosinger, a zabilje`eno je da<br />
je za snimanje osigurano 15 milijuna dinara33. Poslije ovoga<br />
Mosinger film imao je u planu i produkciju jednoga doma-<br />
}eg filma prema romanu doma}eg autora34, {to se nikad nije<br />
ostvarilo.<br />
Financije velikog vojvode tijekom snimanja pompozno su<br />
najavljivane kao prvo veliko »filmovanje« u Jugoslaviji. Film<br />
je u Dalmaciji sniman le`erno, nekoliko tjedana. Murnau je<br />
bio poznat po tome da }e, ako mu se dopusti, priu{titi luksuz<br />
pretjerivanja u uljep{avanju mjesta snimanja, a ponekad<br />
~ak mijenjati lokacije samo zato jer si to produkcijski mo`e<br />
dopustiti35. Jugoslavenska mornarica ustupila je ratnu la|u<br />
Galeb, jahtu Vila Velebita, vi{e motornih ~amaca i jednu barku,<br />
a iznajmljen je i hidroavion, koji je Murnau u filmu sam<br />
vozio budu}i da je tijekom Prvoga svjetskog rata postao avijati~ar36.<br />
U Splitu je planirano pet dana snimanja, a zatim je<br />
ekipa trebala krenuti u [ibenik, pa dalje prema Rabu i Su{aku,<br />
zatim opet na jug u Dubrovnik, Boku Kotorsku, Sarajevo,<br />
Jajce i, naposljetku, na Plitvi~ka jezera. 37 U finalnoj verziji<br />
lako je uo~iti Split i Rab. Ostali gradovi nisu prepoznatljivi.<br />
Naslutiti se mo`e, na primjer, scena u Jajcu, po odje}i<br />
statista i tipi~noj gradnji bosanskoj ku}i, ali neka od navedenih<br />
mjesta ni po ~emu ne mo`emo prepoznati. To se posebno<br />
odnosi na ina~e u stranim filmovima naj~e{}e kori{ten<br />
Dubrovnik.<br />
Na snimanju na Rabu pred kamerama su nastupali samo<br />
glumci, dok su u Splitu i na brodovima kori{tene i usluge<br />
statista. Tretman Splita bez pretjerivanja se mo`e proglasiti<br />
povijesnim. Prokurative, Riva i Peristil zabilje`eni su kao rijetko<br />
kad, a gra|evine koje vidimo u kadru s broda dok ulazi<br />
u luku otkrivaju nam kako je izgledala Dioklecijanova pala~a<br />
prije <strong>savez</strong>ni~kih bombardiranja 1943/44. Prema pisanju<br />
lokalnog tiska, u Splitu je njema~ka trupa lijepo do~ekana.<br />
Za vrijeme snimanja jedne ve}e scene na Peristilu, trg je<br />
bio prepun svijeta. Sljede}eg dana novinar je, opisuju}i scenu,<br />
izvijestio: »Dje~ak je trkao s novinskim lecima, a glumci<br />
su glumili (bez glasa) pred stupovima na{e katedrale, zvonika<br />
i rimskih spomenika. Nije ~udo da se je znati`eljna svjetina<br />
sakupljala na trgu da vidi kako izgledaju glumci u naravi,<br />
koje ~esto vide na kinematografskom platnu. Po izvr{enim<br />
slikama glumci i svijet su se razi{li.« 38<br />
Po povratku u Berlin snimanje je nastavljeno u kolovozu<br />
1923. u UFA-inu ateljeu na Tempelhofu i studijima u Neubabelsbergu,.<br />
Tamo je sagra|ena monumentalna vojvodina<br />
rezidencija. Samo stepeni{te izgledalo je monumentalno, a<br />
pogotovo ure|enje i veli~ina dvori{ta i ljetnikovca. Scene iz<br />
dvori{ta vje{to su montirane s totalima Raba, a odgovor na<br />
to kako je i za{to impozantna gra|evina podignuta u studiju<br />
nalazi se u Murnauovoj biografiji. Tamo autorica citira pismo<br />
koje joj je poslao Eugen [arin: »Za pala~u je Murnau<br />
`elio upotrijebiti Grand Hotel na otoku Rabu, ali moderni<br />
detalji, kao telefonske `ice, u~inili su ga neprikladnim za bajku,<br />
zato je pala~a izgra|ena na setu. Murnaua su se jako dojmili<br />
zvonici po cijelome Splitu pa je zamolio scenografa Rochusa<br />
Gliesea da postavi zvonik i na pala~u...« 39 U studenome<br />
su jo{ obavljena dosnimavanja scena na kolodvoru u Potsdamu40,<br />
pa je film do kraja godine montiran i zavr{en.<br />
DIE FINANZEN DES GROSSHERZOGS<br />
pustolovni film u {est ~inova<br />
originalno trajanje (2483 m/90 minuta) 41<br />
dana{nje trajanje (2131 m/78 minuta) 42<br />
svjetska premijera: 7. sije~nja 1924, UFA Palast am Zoo,<br />
Berlin<br />
30 Frank Heller, Die Finanzen des Grossherzogs, München 1917. — Naslov originala: Storhertigens finanser, Stockholm 1915.<br />
31 Financije velikog vojvode bile su posljednja, ~etvrta, Murnauova suradnja s Theom von Harbou. Ona je upravo ostavila prvog mu`a i zapo~injala vezu<br />
i suradnju s, kasnije }e se pokazati, drugim suprugom Fritzom Langom. Njihovim zajedni~kim radom nastat }e klasici svjetskog filma: Dr. Mabuse, kockar<br />
(1922), Nibelunzi u dva dijela (1924) i Metropolis (1927). Poslije velikog uspjeha sa zvu~nim filmom M (1931) Harbou i Lang su se razi{li. On je<br />
prinu|en nastaviti karijeru u Hollywoodu, a ona se priklju~ila nacisti~koj stranci i kinematografiji.<br />
32 Upravo u vrijeme snimanja ovog filma produkcijska ku}a Decla bioscop pripajana je UFA-i i kada su Financije velikog vojvode po~etkom 1924. krenule<br />
u distribuciju predstavljane su kao UFA-in film. Vi{e o tome u Klaus Kreimeier, The UFA Story, a History of Germany’s Greatest Film Company<br />
1918-1945, 1999, str. 121-123.<br />
33 Novo doba, Split, 9. 6. 1923, br. 130, str.2.<br />
34 Novosti, Zagreb, 14. 6. 1923, br. 139, str. 5.<br />
35 Nosferatua je snimao na, za ono vrijeme nevjerojatnih, desetak me|usobno prili~no udaljenih razli~itih ekstrijernih lokacija.<br />
36 Film Kurier, Berlin, 5. 6. 1923, br. 128, str. 2.<br />
37 Friedrich Wilhelm Murnau: Ein Melancholiker des Films, ur. Hans Helmuth Prinzler, Berlin 2003, str. 276.<br />
38 Jugoslavenski narod, Split, 14. 6. 1923, br. 107, str. 3.<br />
39 Eisner, 1973: 150. — Pismo je [arin poslao iz New Yorka, vjerojatno 1960-ih.<br />
40 Film Kurier, Berlin, 24. 11. 1923, br. 258, str. 2.<br />
41 Njema~ki cenzorski karton izdan 4. 1. 1924, Nr. B.07999. Izdavanje cenzorskih kartona, u ono vrijeme, bila je uobi~ajena stvar. U njemu su popisani<br />
osnovni produkcijski podaci o filmu, ali i sadr`aj te kompletan popis me|unaslova. Zahvaljuju}i cenzorskim kartonima povjesni~ari filma oduvijek su<br />
znali za postojanje nedavno otkrivenih »izgubljenih« scena iz Langova Metropolisa.<br />
42 Njema~ki cenzorski karton — Prüf Nr. 29295. — God. 1931. film je ponovno krenuo u kinodistribuciju skra}en na 2131 m. To je otprilike duljina<br />
dana{nje kopije, s tim da je uvidom u razliku izme|u ova dva cenzorska kartona lako utvrditi koje scene ili kadrovi nedostaju. Uglavnom je rije~ o kra-<br />
}enju scena. Svi izba~eni kadrovi popisani su na kraju ovog cenzorskog kartona.<br />
58<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>56</strong>/<strong>2008</strong>.