Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
hfl_<strong>56</strong>-q6.qxp <strong>2008</strong>-12-18 15:21 Page 44<br />
STUDIJE<br />
Dejan D. Markovi}<br />
Ameri~ki road movie — opet na putu<br />
»U pokret sve }e biti vra}eno,<br />
i, u pokretu, sve }e biti razne{eno.«<br />
Henry Bergson, Kreativna evolucija<br />
Road movie jedan je od nekolicine `anrova koji su u izuzetno velikoj<br />
meri povezani s ameri~kim na~inom `ivota, ba{ kao i, sasvim<br />
prirodno, s ameri~kom kulturom. U svojim razli~itim inkarnacijama,<br />
ovaj `anr donosi na ekran mitove i pri~e koje lako prepoznajemo<br />
kao deo ameri~ke ikonografije. Road movie reflektuje op{tu kulturnu<br />
psihozu da je sutra ne samo novi dan, ve} i da taj svesvrsishodni<br />
ameri~ki put omogu}ava prolaz ka novom po~etku; osloba-<br />
|anje od svih veza sa pro{lo{}u. Kalifornija je bila ta koja je oduvek<br />
davala kredibilitet mitu da na kraju svakog puta zaista le`i }up s<br />
zlatom. Road movie, kao fenomen, u krajnjoj liniji, oduvek se svodio<br />
na potragu za Utopijom, a ameri~ki Zapad oduvek je bio sinonim<br />
za upravo takvu potragu... Dobrodo{li na Put! Spremite se da<br />
izgubite svoju nevinost...<br />
Taj ~udesni put koji `ivot zna~i...<br />
Naslov i sadr`aj romana Jacka Kerouaca On the Road<br />
(1957), ni{ta manje od Biblije protesta mladih Amerikanaca,<br />
krajem 1950-ih i tokom 60-ih (ali i mnogih drugih, i mnogo<br />
kasnije), najverovatnije su bili ti koji su doveli do ra|anja<br />
arhetipa prvih ameri~kih road filmova. Njihova radnja odigrava<br />
se upravo »na putu«, i ima »naj~istiji« `anrovski smisao.<br />
Oni vrve od akcije, dok njihovi dinami~ni scenariji nude<br />
superaktivne protagoniste koji jednostavno srljaju iz iskustva<br />
u iskustvo jer, naprosto, vape za njima. Ta iskustva istovremeno<br />
su i li~na i kolektivna, i daleko prevazilaze ono {to ~ovek<br />
o~ekuje od jednog »puta«. U svojim najboljim trenucima,<br />
oni nam ~ak omogu}avaju da sve to i sami sna`no do`ivimo/pro`ivimo<br />
i osetimo u otkucajima sopstvenog srca, jer<br />
predstavljaju istinitu i stvarnu ritualnu inicijaciju, pa ~ak i<br />
vi{e od toga — uvo|enje u kompleksan sistem rituala koji se<br />
razlikuje od jednog njihovog protagoniste do drugog, ali je<br />
prepoznatljiv u okviru plemenskog jezika kojim se oni slu`e.<br />
Jedni za drugima, na tom vi{edimenzionalnom Putu, od kojih<br />
je ona vertikalna, koja vodi gore, visoko, visoko gore,<br />
esencijalna, ili jo{ ta~nije — misti~na pripadnici Beat generacije,<br />
deca cve}a i hipiji, Harley kentauri; ~opori nepripadaju}ih,<br />
sa svojim vizijama, nadom, `udnjom, o~ekivanjima i<br />
verom u sebe, u svojoj li~noj borbi protiv »Sistema«, i sa sopstvenim<br />
receptom za slobodu i autonomiju... Koliko sve to,<br />
na kraju, deluje uverljivo i nadahnjuju}e, ~esto zavisi od toga<br />
koliko uspe{no su scenarista i reditelj obavili svoj »posao«, u<br />
* Tekst donosimo u srpskom izvorniku. (Nap. ur.)<br />
44<br />
kojoj meri je produkcija kreativno iskoristila mogu}nosti filma<br />
kao takvog itd. Danas je, me|utim, gledao~evo oko (pogotovo<br />
ono evropsko) verovatno postalo i previ{e cini~no,<br />
ili nam to, mo`da, stvarnost razbijenog populizma, prisutnog<br />
~ak i u nezaboravnim ostvarenjima poput Goli u sedlu<br />
(Easy Rider, Dennis Hopper, 1969), ote`ava da ta~no odmerimo<br />
(uzgred, {ta se to sprema da nam sad uradi Ujka Sem?)<br />
to krajnje radikalno poborni{tvo tih lepih novih heroja, predodre|enih<br />
da nas uvere da je bez obzira na sve, bez obzira<br />
na ve~itog nomada, motor, droge i ostalo, stanje duhovne<br />
bla`enosti uvek tamo, spremno da prigrli svog izgubljenog i<br />
pokajni~kog sina.<br />
S obzirom na na{u dana{njicu, onakvu kakva ona jeste, u<br />
sveprisutnoj klimi globalizacije potro{a~kih dobara i ideala<br />
(ili bi mo`da bilo bolje da ih realisti~nije nazovemo »interesima«?),<br />
ovi i ovakvi filmovi nesumnjivo polako gube na<br />
svom nekada{njem sjaju i kredibilitetu. S jedne strane, ~ini se<br />
kao da se sam koncept »puta«, kao detonatora i akceleratora<br />
iskustva, oslobodio svog revolucionarnog kli{ea, i da se<br />
on danas koristi s vi{e neusiljenosti nego ranije. Me|utim,<br />
hteli mi to ili ne, istina je druga~ija, manje romanti~na, ali<br />
potpuno u skladu s vremenom: nakon dvadesetogodi{njih<br />
kontinuiranih napada, kompjuterski i internetski supereksperti<br />
danas se munjevitom brzinom kre}u od jedne do druge<br />
stanice Uspeha, nadma{aju}i prethodnu generaciju brzinom<br />
svoje »emancipacije«. U ovoj slici, asepti~noj do krajnje<br />
iritantnosti, nema ba{ mnogo mesta za kontemplaciju o vremenu<br />
u kome `ivimo, kao ni o na~inu za aktiviranju pomenutog<br />
rituala inicijacije pokretne pobune — spiritus movensa<br />
road filmova u nekada{njem maniru. Nema vi{e vetra koji<br />
se vijori kroz dugu kosu, ali je zato tu limuzina »u velikom<br />
stilu«, i s obiljem kondicioniranog vazduha. Pre desetak godina,<br />
Willie Nelson komponovao je hit pesmu »On the Road<br />
Again«, za film koji je posle gledanja trebalo momentalno<br />
zaboraviti. Nelsonov eho Kerouacove novelisti~ke ispovesti<br />
iz 50-ih, On the Road, ova country-and-western zvezda otpevala<br />
je i snimila, u svom super-luksuznom mobilnom<br />
domu, opremljenom s ne~im {to je li~ilo na tepihe, TV i<br />
kompletnu kuhinju — svim i sva~im, sem saune i stola za<br />
ping-pong — dok se on kotrljao niz ameri~ki-svenamenski<strong>filmski</strong>-autoput.<br />
Danas, mladi dosti`u zrelost u dvadesetoj i<br />
vi{e se ne gnu{aju ujka Sema, ve} mu se ~ak udvaraju jo{ dok<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>56</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
UDK: 791.237(73)