Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
hfl_<strong>56</strong>-q6.qxp <strong>2008</strong>-12-18 15:22 Page 116<br />
SNIMATELJSKI PRILOZI<br />
1. Ja sam Tomislav Pinter!<br />
Jednog jutra, ni~im izazvan, uputio sam se na Jordanovac<br />
gdje je u biv{oj {koli bio smje{ten Jadran-film. Na ulazu sam<br />
portiru koji je ~itao sportske novosti rekao da imam zakazano<br />
u direkciji u 9 sati. Ne skidaju}i pogled s novina, pokretom<br />
glave u lijevo, dao mi je znak da pro|em. U tajni{tvu je<br />
sjedila gospo|a u najboljim godinama i ljubazno me upitala<br />
{to `elim. Rekao sam joj da moram kod direktora jer `elim<br />
postati snimatelj... Dobro me promotrila od glave do pete,<br />
nasmije{ila se i oti{la u direktorovu sobu. Vratila se za nekoliko<br />
minuta s direktorom. Direktor mi je pru`io ruku i rekao:<br />
»Ja sam Kosta Hlavaty«. Odgovorio sam: »Ja sam Tomislav<br />
Pinter«. On: »I ti bi htio postati snimatelj. Ovako direktno<br />
jo{ mi se nitko nije obratio. Pa kakve su ti kvalifikacije?«<br />
Pogledao je tajnicu pa mene: »Bavi{ se fotografijom?«<br />
»Zavr{io sam gimnaziju i prijavio se na Likovnu akademiju.<br />
Volim slikati akvarele, fotoaparat i film nikad nisam imao u<br />
ruci«. Gospodin Hlavaty je opet pogledao tajnicu pa mene i<br />
pru`iv{i mi ruku rekao: »Do|i sutra«. Oti{ao je u svoju sobu,<br />
zatvoriv{i za sobom vrata. Pogledao sam tajnicu koja je podigla<br />
pa spustila ramena. Pristojno sam je pozdravio i oti{ao<br />
bez trunke nade. U slasti~arnici u Maksimirskoj ulici kupio<br />
sam si sladoled za utjehu. Lagano hodaju}i lizao sam ga do<br />
Kvatri}a.<br />
Tajnica je u svojoj sobi nijemo tipkala kada sam sutradan boja`ljivo<br />
u{ao. Nestala je moja ju~era{nja hrabrost. Nasmijala<br />
se kada me ugledala. Nagnula se preko stola i dala mi nekakav<br />
papir da sa time odem na drugi kat u ra~unovodstvo po<br />
svoju akontaciju jer sam svojom iskreno{}u osvojio direktora.<br />
Primljen sam na {estomjese~ni probni rok. Htio sam sko-<br />
~iti preko stola i zagrliti je. Ipak, samo sam odjurio do ra~unovodstva...<br />
Jedan potpis i u rukama mi je sijevao i dlanove<br />
`ario moj prvi jo{ nezara|eni novac.<br />
Drugog dana, snabdjeven optimizmom, silnim `arom i potrebnim<br />
dokumentima, ve} sam u 8 sati krenuo u Jadranfilm...<br />
^im sam u tajni{tvu predao svoje dokumente, upu}en<br />
sam u laboratorij. Upoznali me sa gosp. Ribakom, gosp.<br />
Jambrovi}em i gosp. Sendeom koji su me uputili do laboranta<br />
da mi poka`e {to trebam raditi. Dobio sam bijele rukavice.<br />
U operativnom dijelu laboratorija, uz veliki {um, radila<br />
je ma{ina za razvijanje (tada sam jo{ dobro ~uo). Kao kroz<br />
veliki akvarij silni kota~i}i transportirali su filmsku vrpcu<br />
najprije kroz mra~ne bazene za razvijanje, stakleni ormar za<br />
pranje, ormar za su{enje, a onda van do mjesta gdje se ta trakavica<br />
od filmske vrpce namatala na tristo metarski kolut.<br />
Laborant Drago sve mi je pokazao. Od tamne komore gdje<br />
se iz limenih kutija vadi negativ i priprema za razvijanje pa<br />
dalje... Moram za sve vijeke vjekova zapamtiti da se vrata ni<br />
u ludilu ne smiju otvoriti KADA JE NEGATIV IZVA\EN IZ<br />
KUTIJE... Nakon tog dramati~nog upozorenja, izre~enog u<br />
mrklom mraku uz {kiljavo svjetlo crvene lampice, osje}ao<br />
sam odgovornost zadatka koji me o~ekuje. Osje}ao sam kao<br />
da iz tog mraka po~inje i put mog razvoja u svjetlo <strong>filmski</strong>h<br />
iluzija...<br />
2. Mimica<br />
Kada sam se vratio u Zagreb, ve} je bio formiran dio ekipe<br />
za novi Mimi~in film Ponedjeljak ili utorak. Pripreme su bile<br />
u toku. Riba Lon~ari} — slikar, skulptor i autor u animiranoj<br />
produkciji Zagreb-filma — bio je scenograf. Osje}ao sam<br />
da }e se inzistirati na likovnosti filma. Gledaju}i Lon~ari}eve<br />
skice poslagane po zidu u to sam se i uvjerio. Opet je uslijedio<br />
i razgovor s Mimicom, gdje je on mirno i sabrano<br />
obja{njavao kakav film `eli. Bilo je to ne{to sasvim novo na<br />
ovim meridijanima. Trebalo je snimiti neke trikove, {to je za<br />
ono vrijeme bilo prili~no te{ko, no ne i nemogu}e. Scena na<br />
prvi pogled vrlo jednostavna, zahtijevala je dobre pripreme<br />
i preciznost. Na dugom savskom nasipu ispod velikog hrasta,<br />
punom crvenih jabuka, baka je za ruku vodila unuka<br />
ku}i... Ni{ta lak{e, da je na nasipu postojao hrast s crvenim<br />
jabukama i ku}a na kraju nasipa. Novaca da se to sagradi<br />
nije bilo pa smo pribjegli rje{enju s domaketama. Na velikom<br />
planparalelnom staklu Lon~ari} je precizno izmjeriv{i<br />
distance nacrtao hrast i ku}u. Od crnog glota napravili smo<br />
veliki {ator kojim smo pokrili staklo i kameru da ne reflektira<br />
u staklu postavljenom ispred kamere... Sunce se brzo<br />
kretalo i ja sam se upla{io da nam ne osvijetli na{u crnu konstrukciju<br />
koja jo{ nije bila gotova. Upozorio sam prisutne<br />
oko {atora da po`ure, jer za pola sata sunce }e sve pobrkati<br />
i mi ne}emo zavr{iti dugo pripremanu scenu. Mo`da sam to<br />
rekao preglasno i s prevelikom dozom sigurnosti, da scenu<br />
ne}emo snimiti. Prekinuti snimanje mo`e samo re`iser. Mimica<br />
se naljutio, prekinuo snimanje i oti{ao u Jadran-film<br />
tra`e}i da me se smijeni. Iz neprilike me izvadio smireni<br />
Branko Majer. Zavr{io sam film do kraja.<br />
* Ljubazno{}u gospo|e Pinter i u odabiru Petra Krelje donosimo ulomke iz autobiografskog rukopisa Tomislava Pintera (Nap. ur.).<br />
116<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>56</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
UDK: 778.53-051Pinter, T.<br />
Tomislav Pinter<br />
Blijeda sje}anja (ulomci autobiografije)
Change language