Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez

hfl_56-q6.qxp 2008-12-18 15:21 Page 16
16
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (2008), br. 56, str. 12 do 21 Turkovi}, H.: Pitanje medija i razgrani~enje filma
Carroll (2003a) upozorava na jo{ jedno »podru~je nepreciznosti«
u koje upadnemo kad poku{amo biti »precizni« u
specificiranju »medija filma«. Naime, film je otprva ukazivao
da je zapravo, po razli~itim kriterijima, »multimedijski«.
Film se, uostalom, od rana dr`ao »sinkreti~kom« umjetno-
{}u, tj. kombinacijom sastojaka vi{e umjetnosti (fotografije,
slikarstva, arhitekture, kazali{ta, glazbe, knji`evnosti itd.). S
mnogima od njih dijeli »tip materijala« od kojih se tvori —
tj. tip »medija«. Primjerice, film sa slikarstvom tipi~no dijeli
vizualnu, dvodimenzionalnu povr{inu na koju se nanosi/projicira
slika. U igranoj svojoj varijanti film dijeli materijale, instrumente
za obradu scenografije i scenografske efekte sa slikarstvom,
kiparstvom i arhitekturom. Za glazbenu pratnju
filma jo{ se za nijemoga filma koristilo glazbala, glazbenike
i skladbe iz glazbenog konteksta. S kazali{tem film dijeli scenografsku
pripremu, tjelesno-prostornu, a potom i komunikacijsku
igru glumaca. S knji`evno{}u i kazali{tem film dijeli
tekstualni plan za realizaciju, odnosno dijaloge...
S druge strane, kako danas provoditi dosljedno »medijsko«
razgrani~avanje (»precizno medijsko uo~avanje«) kad, primjerice,
snimanje dana{njeg filma podrazumijeva, recimo,
snimanje na 35 mm filmskoj vrpci, potom prebacivanju slike
s filmske vrpce na digitalni elektronski nosa~, kompjutersko
montiranje, pa monta`u filmskog negativa prema digitalno
finaliziranoj verziji filma, potom razvijanju pozitiv-kopije
za prikazivanje u kinima. Istodobno se elektronska varijanta
tog istog filma izdaje u digitalnom vidu (DVD) i distribuira
ne samo za »ku}na kina« — tj. za sklop DVD-televizor
— nego i za prikazivanje po festivalima i posebnim projekcijama?
Ili, koji »medij« odre|uje onaj film koji je snimljen
digitalno u visokorazlu~noj tehnologiji (HD), obra|en u digitalnoj
monta`i, a poslije preba~en na filmsku vrpcu te u kinima
gledan kao filmska projekcija (usp. Turkovi}, 1996a)?
Ove krupne »medijske«, tehnolo{ke razlike — analogno-digitalno
/ filmsko-elektronsko — slobodno se kombiniraju i
smjenjuju (tako je bilo i s odnosnom nijemog — bezvu~nog
— i zvu~nog filma), jedna se tehnologija slobodno oboga}uje
drugom, ili se namjerno odri~e nekih tehnologija u ime reduciranije
varijante, i, valja se pitati, za{to se to ne bi radilo?
U ime {to »preciznije definicije«? Za{to se obarati na razlike
koje podrazumijevaju »medijsko oboga}ivanje« ili »osiroma-
{ivanje« (recimo, da se snimanju »bez zvuka« doda zvuk, a
standardnom snimanju »sa zvukom« oduzme zvu~na strana;
ili da se snimanju s filmskom vrpcom doda obrada u elektronici,
ili da se u kontekstu standardnih obrada u elektronici,
izradu filma vrati »manualnoj« filmsko-kemijskoj), pri ~emu
svaka od tih odluka mo`e biti motivirana visokim stilskim
(»umjetni~kim«) ciljevima?
Ako, pak, posegnemo za »perceptivnom« interpretacijom
»medija« stvari se jo{ vi{e zapetljavaju, »oneja{njavaju«. Recimo,
iako je podosta od onog {to se zadugo pripu{talo u
»filmski medij« moralo biti ograni~eno na jedan perceptivni
modalitet — na vid — ubrzo je dolazak zvuka pro{irio perceptivni
raspon i na sluh (zvu~ni film), a poku{avao se protegnuti
i na ostala osjetila (recimo tzv. senzorama, u kojoj se
poku{avalo aktivirati i ostala osjetila, npr. kinestezijski sustav
— osjet o stanju tijela; osjet mirisa...), odnosno kako se
to ~ini danas s »kompjuterskom pazbiljom« (virtualnom
stvarno{}u) koja podrazumijeva djelomi~no tjelesno sudjelovanje
u vizualnome prizoru. A da se ne spominju raznoliki
potezi eksperimentalisti~ke sredine u pravcu »pro{irenog filma«,
»multimedija« itd. Koja je od tih kombinacija »precizno«
— filmskomedijska? Tako|er, ako uzmemo bilo koju
slo`eniju perceptivnu osobinu prisutnu u filmu koju se standardno
— u ovom ili onom kontekstu — izdvaja kao medijsku,
uvijek }emo mo}i utvrditi da je film dijeli s nekom drugom
umjetno{}u. Recimo, sekvencijalnu narav film dijeli s
drugim »vremenskim umjetnostima« — kazali{tem, knji`evno{}u,
glazbom, stripom...; fotografi~nost film dijeli s fotografijom
i videom (elektronskim snimanjem). »Fotografiranje«
pokreta — »kinemato-grafiju« — film dijeli s raznim
predfilmskim napravama, ali i s televizijom i videom. Fonografi~nost,
s magnetskim, laserskim i elektronski baziranim
snimanjem posvuda (na radiju, televiziji, glazbenoj industriji...).
Perceptivnu jednomodalnost nijemi film dijeli sa slikarstvom
i pantomimom, a perceptivnu dvomodalnost, vidnoslu{nu
utemeljenost, zvu~ni film dijeli s kazali{tem, videotelevizijom,
s ozvu~enim kompjuterskim su~eljem. I ne samo
da nema te »medijski« izlu~ive osobine koju ne bi dijelio s
drugim komunikacijski ili/i umjetni~ki srodnim podru~jima,
nego, prema Carrollovu nagla{avanju, o~ito je da film kombinira
raznolike — me|usobno razlu~ive — »medijske« osobine.
Film je uvijek bio vi{e-medijalan, i po tome se na sve
strane preklapa s drugim umjetnostima. Nema »~istog filmskog
medija«. 12
Takvu analiti~kom »medijskom« pristupu odre|ivanju filma
nedostaje o~igledno pouzdan kriterij za utvr|ivanje {to ra~unati
»istim medijem«, a {to razli~itim medijem. Odnosno,
koju tehnolo{ku varijaciju i kombinaciju dr`ati »unutar iste
umjetnosti«, a koju »me|u-umjetni~kom«?
Kriterij untarmedijske i me|umedijske
diferencijacije?
Dodu{e, u Currieja se pronalazi takav izri~it poku{aj — da
se dade kriterij za razlikovanje »umutarmedijske« od »me|umedijske«
diferencijacije.
Currie, naime, razlikuje varijaciju unutar osobina koje su na-
~elno obavezne, i dodavanje osobine koja nije na~elno obavezna.
Recimo, me|u tehnolo{kim promjenama s jakim perceptivnim
posljedicama nalaze se i promjene formata projicirane
slike — najuo~ljivija je promjena bila u uvo|enju 1950-ih
godina »{irokog formata« filmske slike (npr. cinemascop,
panavision, vistavision i dr.), u kontrastu s tada standardnim
12 Carroll ve} godinama vodi uvjerljiv rat s puristi~kim »medijskim« pristupom filmu (usp. Carroll, 1988; Carroll, 1996), rat koji sam i ja neovisno, a i
nekako otprilike istodobno, vodio, ~esto sa sli~nim argumentima (usp. Turkovi}, 1982; Turkovi}, 1984; Turkovi}, 1988a; Turkovi}, 1996b; Turkovi},
1999a).
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 56/2008.