Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
hfl_<strong>56</strong>-q6.qxp <strong>2008</strong>-12-18 15:22 Page 153<br />
stva, arhitekture, glazbe, vrhunskih gastronomskih<br />
i enolo{kih u`itaka itd.<br />
Ove fantazmatske lokacije, kao {to je<br />
re~eno, ~vrsto povezuje i lik Scarlett<br />
Johansson, u oba filma putena i nesputana,<br />
kriminalno karnalna — poput<br />
mitske Engleske ili [panjolske savr{eno<br />
`ivo platno za projiciranje gledateljskih,<br />
pa i redateljskih fantazija (na sli-<br />
~an na~in funkcionirala je, primjerice,<br />
Rita Hayworth nakon Gilde). Ovdje<br />
valja spomenuti i dugogodi{nja istra`ivanja<br />
uglednih sociolo{kih ~asopisa,<br />
poput Playboya, Maxima ili FHM-a,<br />
koji su utvrdila da je Scarlett Johansson<br />
najpo`eljnija `ena u univerzumu, i Allen<br />
igra upravo na ovu kartu dodjeljuju}i<br />
joj ulogu fatalne i seksualno raskala{ene<br />
junakinje, stimuliraju}i gledateljske<br />
(identifikacijske ili seksualne, ili<br />
oboje) fantazije. Da je upravo ovo dobitna<br />
formula za Allena, potvr|uje komi~ni<br />
krimi} naslova Scoop (2006),<br />
koji je Allen napisao specijalno za Scarlett,<br />
no smje{taju}i je u kalup nespretne<br />
i relativno neugledne studentice novinarstva<br />
propustio je iskoristiti njezin<br />
fantazmatski potencijal, pa je i film —<br />
poput ve}ine Allenovih posljednjih<br />
petnaestak godina — pro{ao bez senzacionalisti~kih<br />
epiteta i sve~anih premijera.<br />
Kad nam je servira Woody Allen, filmskoj<br />
fantaziji lorealovskog tipa lako se<br />
prepustiti ~ak i ako kozmeti~ku industriju<br />
ina~e smatramo neeti~kom. Kulturalni<br />
stereotipi i kli{eji (od karakterizacije<br />
likova do karakterizacije prostora)<br />
kojima obiluje Vicky Cristina Barcelona<br />
kod drugog redatelja o~i bi boli<br />
lju}e no stotinu gladnih gavrana, no u<br />
analizi Allenova filma isti se rijetko<br />
spominju, ili se pak pravdaju tobo-<br />
`njim ironijskim odmakom (koji ovdje<br />
potpuno izostaje, usprkos neograni~enim<br />
mogu}nostima koje pru`a institucija<br />
sveznaju}eg pripovjeda~a!). Ali<br />
braniti Allenov film zapravo zna~i braniti<br />
pravo na fantaziju bez gri`nje savjesti<br />
koju nu`no izaziva svaka kulturolo{ka,<br />
»politi~ki korektnija« kritika<br />
ovoga filma. Smijemo li uop}e spominjati<br />
koliko je banalan stereotip ljubavno-seksualnog<br />
trokuta umjetni~kih,<br />
slobodnih du{a (za daleko zanimljiviji<br />
pristup pogledati Henry & June Philipa<br />
Kaufmana) — sa `enskim katetama i<br />
mu{kom hipotenuzom? Mo`emo li za-<br />
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (<strong>2008</strong>), br. <strong>56</strong>, str. 136 do 155 Novi filmovi – kinorepertoar<br />
misliti isti ovaj romanti~ni, punokrvni,<br />
hedonisti~ki film s, recimo, Gaelom<br />
Garcíjom Bernalom na mjestu Penélope<br />
Cruz? (Za{to ne, samo {to bi u<br />
tom slu~aju re`iju vjerojatnije potpisao<br />
Pedro Almodóvar.)<br />
Ne{to blagonakloniji i stimulativniji interpretacijski<br />
kut na kraju ipak otvara<br />
upravo lik koji tuma~i Scarlett Johansson.<br />
Istovremeno objekt (gledateljske)<br />
fantazije i njezin subjekt (radnju filma<br />
pokre}e njezino ispunjavanje vlastitih<br />
`elja/fantazija), Cristina tro{i fantazije i<br />
odbacuje ih, zajedno s ljudima koji su<br />
ih utjelovljivali, sveudilj poru~uju}i da<br />
je `ivljenje fantazije eliminacijski proces,<br />
pa je u skladu s tim jedini na~in da<br />
zadr`i kontrolu nad vlastitom subjektno{}u<br />
(kao lik Cristine, ali i kao seks<br />
simbol »Scarlett Johansson«) — napu-<br />
{tanje filmske radnje (napu{tanjem odnosa<br />
koji je uz nju ve`u). Na kraju se<br />
pokazuje da moto filma koji tvrdi da<br />
nema ve}eg umjetni~kog djela od `ivota<br />
ipak funkcionira, no samo ako `ivot<br />
tuma~imo kao perpetualnu fantaziju/fikciju,<br />
koja }e umjetnost uvijek nad-<br />
`ivjeti jer, za razliku od umjetni~kog<br />
djela koje zahtijeva dovr{enje, fantazija<br />
boravi u prostoru savr{ene nesvr{enosti.<br />
A upravo je tako `ivot u filmu i prikazan<br />
— i Vicky i Cristina, pa i Barcelona,<br />
svoje `ivote `ive kroz pri~u (fikcijski<br />
podcrtanu funkcijom naratora) i<br />
umjetni~ka djela — ~ak su i seksualni<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>56</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
odnosi u biti katalizatori za umjetni~ku<br />
kreaciju. Ljubav, koja se toliko ~esto u<br />
filmu spominje, kao istinska motivacija<br />
likova zapravo i ne postoji, ve} se od<br />
po~etka razotkriva kao okvir za fantaziju<br />
i projekciju. Ono u {to se obje djevojke<br />
zaljubljuju ameri~ki je mit o egzoti~noj,<br />
razuzdanoj Europi kao prostoru<br />
ostvarenja (potisnutih) fantazija s<br />
kojima se djevojke suo~avaju u skladu s<br />
vlastitim odnosom prema fantaziji.<br />
Cristina, tako, nakon afere s Juanom<br />
Antoniom i Marijom Ellenom odlu~uje<br />
oti}i jo{ dublje u senzualno grotlo Europe<br />
— u Francusku — aktivno slijede-<br />
}i svoje fantazmati~ke porive, dok se<br />
Vicky odlu~uje na drugi tip fantazije —<br />
one koja }e (s mazohisti~kim u`itkom)<br />
vje~no patiti za nedosti`nim objektom<br />
`udnje. I tu spoznajemo da su Vicky i<br />
Cristina, kako je ve} i po~etak filma<br />
ustvrdio — jednake; strategije konzumacije<br />
mo`da su im druga~ije, no obje<br />
su, kao i gledatelji, ovisne o — fantaziji.<br />
U ovakvu Allenovu Europu koja na sat<br />
i pol postaje mitska Zona ispunjenja<br />
gledateljskih fantazmatskih projekcija<br />
beskrajno je lako zaljubiti se. Upravo je<br />
stoga valjda toliko te{ko priznati da je<br />
svaka zaljubljenost ni{ta do puka fantazija.<br />
Mima Simi}<br />
153
Change language