Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez

hfl_56-q6.qxp 2008-12-18 15:21 Page 34
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (2008), br. 56, str. 29 do 36 Vrban~i}, M.: Kulturni ratovi oko Aliena: problem interpretacije ~udovi{ta u postmodernizmu
stiti Njema~ku i do}i u Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave. Film
Alien je znak da kulturna revolucija prakticira ono {to su
Nijemci fantazirali jo{ prije 40 godina. Zajedno, ova putovanja
mogu se vidjeti i kao stravi~ni rezultat prosvjetiteljstva,
prosvjetiteljstva koje evidentno nije donijelo
samo dobre stvari...« (Jones, str. 98)
Alien i pitanje prirode
Pitanje o ljudskoj seksualnosti neizbje`no vodi do pitanja o
ljudskoj prirodi i prirodi uop}e. Stoga nije ~udno {to su se
kulturni ratovi oko zna~enja Aliena pro{irili s rodnih i seksualnih
odnosa na pitanje o prirodi. Pogotovo zato {to priroda
postaje sve upitnija, same granice koje su smatrane prirodnima
neprestano se kr{e: od genetike, genetskog in`enjeringa,
presa|ivanja organa do efekta staklenika i tako dalje.
U ~itavom tom naru{avanju stabilnih granica postavljaju se
stara i nova pitanja o prirodnim ciklusima, ciklusima za~e}a,
ra|anja i smrti, tajanstvenoj mo}i umno`avanja. Sablasni i
ogavni na~in na koji se alien (i druga filmska ~udovi{ta)
umno`ava, sve to zapravo upu}uje na pitanje {to je priroda
danas. Da li se priroda promijenila zahvaljuju}i svojim kozmi~kim
ciklusima ili je ljudska prisutnost uzrok tim raznim
mijenama (kao pitanje efekta staklenika koje sve vi{e i vi{e
postaje politi~ko pitanje)? Priroda oko nas sve je zaga|enija,
blijedi, nestaje i pitamo se {to je uop}e prirodno, {to je prirodnost
prirode u nama i izvan nas. Pitanje »{to je priroda«
umna`a se i varira na bezbroj na~ina: {to je ljudsko, a {to neljudsko,
kako odrediti odnos ~ovjeka i `ivotinje i tako dalje.
Kao {to i priroda sama sve vi{e nestaje, preobra`ava se ili se
povla~i pred neprestano rastu}im velegradovima, metropolama,
pred rastu}im zaga|enjem bez uvida u neko skora{nje
mijenjanje politike po tom pitanju, tako se i ~ovjekov pristup
svodi na sve ve}u apstrakciju, znanstvenu i politi~ku. U
tom kontekstu sam alien/tu|inac tuma~i se u odre|enim interpretacijama
kao ~isti oblik parazitizma: u prirodi je ne{to
temeljno parazitsko, ne{to {to neprestano te`i {irenju. Tako
se i stvor u Alienu svodi na ~istu formu `ivota, ~isti `ivot kao
i genetska, biokemijska i ostala istra`ivanja o nastanku `ivota,
o znanstvenom definiranju ~istog `ivota, odnosno prvih
oblika u kojima se materija nedvosmisleno razlikuje kao
anorgansko od organskog itd. Zanimljivo je ovdje primijetiti
da ve} prija{nja filmska i knji`evna ~udovi{ta, iako razli~ita
oblika, imaju tu istu dimenziju. Naime, i Stokerov Drakula
i stvor u Alienu jesu ~udovi{ta koja se mogu beskona~no
umna`ati: Drakuline vampirske stanice umna`aju se na temelju
mitskog nacionalizma i fa{izma, ali isto tako udomljuju
parazitizam prirode kao svoj logo, a pod utjecajem vulgarnog
darvinizma. Taj vulgarni socijalni darvinizam koji oslikava
dru{tvo kao prirodu u kojoj vladaju najsposobniji, u raznim
oblicima opstoji i do dana{njih dana. O alienovim stanicama,
tj. o tom merkantilnom potencijalu govorit }emo
ne{to kasnije. Ono {to je va`no ovdje naglasiti je to da se na
ovom ~vori{nom mjestu moralne kategorije prenose na
samu prirodu. Od Aristotelove metafizike do dana{njih zna-
5 Girgio Agamben, 1998, Homo Sacer: Sovereign Power and Bare Life, Stanford University Press.
6 Agamben preuzima i dalje razvija koncept biomo}i Michela Foucaulta.
34
nosti, kao {to tvrdi Giorgio Agamben 5, jedna od temeljnih
odrednica zapadnoeuropske kulture jest razlu~ivanje `ivog
od ne`ivog. Sam Aristotel definira ~isti `ivot, ne{to {to `ivi
ima `ivot kao jedinu odrednicu svog bi}a, »ne{to `ivo« je
zoë. Isto tako kasnije homo sacer podrazumijeva ogoljeli `ivot,
goli `ivot koji u helenskoj kulturi odgovara gr~koj znanstvenoj
diobi. Agamben tvrdi da se koncept o ~istom `ivotu
mo`e razvijati i proizvoditi jedino u kontekstu »biomo}i« 6,
koja razdvaja ljudsko i `ivotinjsko ne samo na teorijskom
nego i prakti~nom nivou. Stoga moralno ulazi u kontekst
prirode i prirodnog od samih po~etaka europskog logocentrizma,
jedino {to se danas ta eti~ka pitanja odnose na svakodnevnu
bujicu novih otkri}a. Pitanje granica u prirodi,
granica izme|u `ivog i ne`ivog, ~ovjeka i `ivotinje, ljudskog
i neljudskog podlo`no je svakodnevnom testiranju. U tom
smislu popularna kultura i film, na zabavan na~in prikazuju-
}i invaziju stvorova, prikazuju sasvim ozbiljne moralne dileme
o Zakonu. Dakle, pitanje granica izme|u ne`ivog i `ivog
od esencijalne je va`nosti: alien/tu|inac je kao virus — mo`e
biti ne`ivo tkivo zakopano u pe}ini, ali isto tako dinami~an
i pro`diru}i kada se parazitski po~inje {iriti putem ljudskih
tijela. Granica i Zakon, Zakon koji odre|uje granicu. Jacques
Derrida tu granicu razdvajanja pripisuje zapadnoeuropskom
poimanju Zakona. U akademskim interpretacijama
sam alien odre|uje se i klasificira na razne na~ine, no sam
Zakon ve}inom ostaje netaknut, u pozadini, kao {to i sam
stvor ve}inom ostaje u tom podru~ju izvan Zakona (homo
sacer; nitko se nije pozabavio pitanjem treba li pripitomiti ili
udoma}iti stvora, nitko osim same Kompanije, koja je izvan
filmske pri~e). Ukoliko je izvan Zakona, kako moralnoga
tako i prirodnog, onda se stvor jo{ vi{e {iri. Ono {to je izvan
Zakona, izvan u lacanovskom smislu simboli~kog, obilje`eno
negativitetom, postaje lebde}i, magleni, neizdiferencirani
identitet, negativna prisutnost (kao homo sacer), `ivot koji
se nesmetano mo`e uni{titi. Sam Zakon koji sve razdvaja ne
mo`e se pojednostavniti. Derrida tvrdi da Zakon zapravo
ukazuje na svoje lebde}e stanje, neutemeljeno stanje, misti~no
utemeljenje autoriteta. Svaka Sila koje po~iva na Zakonu
ne mo`e do kraja objasniti svoje izvore, u potpunosti opravdati
svoje postojanje, stoga je utemeljenje Zakona fantasti~no.
Ono {to je izvan Zakona, Agamben zove homo sacer,
ljudsko bi}e koje je obezlju|eno jer je stavljeno izvan Zakona
i zbog toga ni`eg statusa od doma}e `ivotinje i vlasnik ga
mo`e ubiti, mu~iti, raditi {to mu padne na pamet. U dana{njem
kontekstu, dakle, terorist i alien imaju isti status. Njihovo
postojanje umre`ava se u odnose nama skoro nedostupne
jer su izvan Zakona u izmagli~astoj smjesi, materiji bez
bi}a, u podru~ju izme|u organskog i anorganskog, `ivoga i
mrtvoga, u svojevrsnoj kozmi~koj crnoj rupi. Taj beskona~an
prostor u kome obitava stvor odre|en je pukom negativno-
{}u. U tom kontekstu stvor je nemogu}i zbir `ivotinja. I on
ili ono ili ona je gladno. Ta glad je u`asna. Ta glad zbunjuje.
Ta glad jede na{u temporalnu distancu, sigurnost u redanju
kronolo{kih epizoda u Povijest pa i sam na{ odnos spram ~udovi{ta.
Od Frankensteinova Stvora i Drakule do aliena
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 56/2008.