Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez

hfl_56-q6.qxp 2008-12-18 15:21 Page 42
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (2008), br. 56, str. 37 do 43 Paulus, I.: Glazba u filmovima Stanleyja Kubricka nakon 2001: Odiseje u svemiru (III): Isijavanje
druge pojave jeke u filmu pokazuju da ona zna~i i ne{to drugo:
zadiranje u imaginarni svijet podsvijesti. U filmu, naime,
ne »isijava« samo Jack, nego — mnogo vi{e — Danny, koji
}e svoje vizije (naro~ito kada Jack pred prestravljenom
Wendy po`eli »razgovarati o Dannyju«) gledati kroz »zvu~ni«
odjek. Djelo Pendereckoga (Polymorphia) i dijalog u
konkretnoj sceni zvukovno se zamu}uju jekom kada postaje
jasno da prizor promatramo iz Dannyjeve perspektive i da
»isijavamo« zajedno s njim. No dodavanje jeke/odjeka nije
ni{ta novo u filmovima strave: to je standardni, uobi~ajeni
postupak koji poma`e »pla{enju« publike.
Kubrick je posegao za standardima od trenutka kada je odlu~io
upotrijebiti suvremena djela (uklju~uju}i i skladbe
Wendy Carlos) koja vrlo ~esto nastoje prije}i u stadij stati~nog
zvuka ili zvu~nog efekta. Suvremena je glazba iskaz unutarnjeg
svijeta, ali taj svijet, budu}i da te`i postati realnim
(glazba postaje zvuk), gotovo vidljivo nastoji iza}i »van«, prije}i
iz jedne dimenzije u drugu. Zato nije rijetkost da se s
klasi~nim djelima ispreple}e fijukanje vjetra (realni, stvarni
zvuk), ali i da je realni zvuk (otkucaji srca, koje Wendy Carlos
koristi u dva broja obiteljskog »isijavanja«) upotrijebljen
kao glazba. U tom smislu, naro~ito su zanimljivi glazbeni
zvukovi za koje vi{e ne znamo pripadaju li prizoru. Takvi su
zvukovi otkucaji srca, a tako|er i glas Rachel Elkind koji u
skladbi Wendy Carlos postaje zamjena za Dannyjevo nijemo
vri{tanje ali i dodatna dimenzija neobi~nosti Dannyjevom
drugom glasu koji pripada dje~aku iz njegove podsvijesti,
Tonyju. Izobli~en elektroni~kim postupkom, glas vi{e ne djeluje
ljudski, pa se gledatelj mora pitati je li to samo glazba ili
je to netko/ne{to, duhovi, glasanje `ivotinje ili pak Dannyjeva
vlastita podsvijest.
S druge strane, i to je dio tradicijskog postupanja s glazbom
u filmovima strave, ali kod Kubricka smo ve} nau~ili da ni-
{ta ne treba shva}ati doslovno. Njegove u~estale opozicije
realno-irealno, red-nered, u Isijavanju su samo privid: u
stvari, filmskim sadr`ajem dominira nered (red postoji samo
u dizajnu, simetri~nom i nevjerojatno pozorno osmi{ljenom
izgledu scena) i on se odra`ava na svaku glazbu: od »prastare«
sekvence Dies Irae koja zaziva svijet mrtvih, do pozornog
odabira djela Ligetija i (naro~ito) Pendereckog. Dapa~e, ~ak
jedina »ure|ena« glazbena vrsta — pjesme iz 1920-ih i 30-ih
— sugeriraju izvrnuti red, odnosno potpuno skretanje iz
normalnog u paranormalno i nestvarno. 14
Pjesme, me|utim, funkcioniraju najvi{e zahvaljuju}i zna~enju
teksta — {to u filmovima tako|er nije rijetkost. Kubrick
postupak primjenjuje ~ak i na pjesmicu iz crtanog filma o
Road Runneru, 15 a ~ini se i na neka odabrana klasi~na djela.
Jakobovo bu|enje ili Jakobov san Krzysztofa Pendereckog
javlja se u prizoru u kojem Jack do`ivljava no}nu moru.
Izvor inspiracije Krzysztofa Pendereckog, bio je odlomak iz
Biblije: »I Jakob se probudi iz svog sna, i re~e: Gospodin je
sigurno u ovom mjestu...« 16 No sam Kubrick je to nazvao
zgodnom slu~ajno{}u, 17 ~ime je odbacio bilo kakvu vezu
programnog sadr`aja klasi~ne glazbe i sadr`aja filmske slike.
Za razliku od pjesama i glazbe iz crtanog filma, Kubrick klasi~na
glazbena djela nije birao zbog vanjske inspiracije i zna-
~enja izvanglazbenog, nego ih je birao zbog zvukovnih karakteristika
same glazbe.
Kona~no — skladatelj
Tako ni jedna skladba u filmu nema zna~enje lajtmotiva.
Unato~ nekim dodirima s tradicijom (mickey-mousing, usko
povezivanje glazbe i pokreta-monta`e-zvuka u prizoru, prepletanje
glazbe i zvuka, kori{tenje neobi~nih, »organskih«
zvu~nih efekata, upotreba glazbe za »pla{enje« publike), ovaj
je standard Kubrick potpuno odbacio. S obzirom da je i u ranijim
filmovima lajtmotivi~ki odnos glazbe i slike uglavnom
ostajao nejasan i samo natuknut, to odbacivanje se o~ekivalo
(vjerojatno zato John Williams nije mogao postati skladatelj
u Isijavanju). Me|utim, Kubrick se ~vrsto dr`ao svoje
vlastite tradicije koja strukturom, odabirom i postavljanjem
glazbe u film, prati razvoj filmske pri~e. U ovom slu~aju,
radi se o progresiji ljudskog ludila, o sve ve}em potonu}u iz
stvarnosti u fantaziju, o potonu}u iz realnog u irealno, sve
dok irealno potpuno ne ovlada realnim. 18 Paralela toj progresiji
je postupanje s vremenom koje tako|er, od realnog
postaje irealno, odnosno svodi se na ni{tavilo.
Takav razvoj sugerira odabir glazbenih djela i (povijesni) razvoj
putovanja glazbe prema zvuku (tonalni Bartók — kvazitonalni
Ligeti — atonalni Penderecki). Me|utim, razvoj
sugerira i postavljanje djela u film: Kubrick najprije koristi
kra}e fragmente, prepu{taju}i pojedine prizore realnosti (dakle,
pu{taju}i ih bez glazbe), ali nakon {to obitelj ostaje sâma
u hotelu Overlook, glazbeni se brojevi produljuju, a prizori
ili dijelovi prizora bez glazbe postaju sve rje|i. Film, paralelno,
postaje tradicionalno preuglazbljen (taj je dio tradicije,
13 Isijavanje sli~i 2001: Odiseji u svemiru i po »izostajanju« naratora koji je postao va`na komponenta u mnogim filmovima Stanleyja Kubricka, po~ev{i
od Lolite, a naro~ito u Paklenoj naran~i i Barryju Lyndonu. Zanimljivo je da je u 2001: Odiseji u svemiru Kubrick u jednom trenutku upotrijebio glas
naratora (uvod u film) ali je naposljetku odlu~io da film mnogo bolje funkcionira bez njega, kao audio-vizualna poezija, i da mu ne treba nikakvo posebno
obja{njenje.
14 Upotreba »ure|ene« glazbe u smislu isticanja nereda podsje}a na prizor vojni~ke zabave u dvorcu u filmu Staze slave (1957) koji je pratio valcer Johanna
Straussa.
15 U prizorima gdje Danny gleda crtani film, Kubrick nikada ne prikazuje televizijski ekran, pa crti} prepoznajemo samo prema tipi~nim zvukovima (bipbip)
i glazbi. A iz teksta naslovne pjesmice Road Runnera, saznat }emo sve {to }e se dogoditi: Jack }e se pretvoriti u vuka iz pri~e Vuk i sedam pra{~i-
}a koji }e proganjati Dannyja (kojot te proganja — the coyote’s after you) i to }e obojicu odvesti u snijegom prekriveni labirint od `ivice (ako te ulovi,
gotov si — if he catches you, you’re through). Me|utim, dje~ak }e se uspjeti izvu}i iz labirinta, a Jack ne}e na}i izlaz, pa }e se smrznuti — njegova
smrznuta figura sli~it }e na karikaturu (kojot je stvarno ludi klaun — the coyote is really crazy clown).
16 Ang, Darrell, A Polish Requiem — The Dream of Jacob, str. 3.
17 Ciment, »Kubrick on The Shining«, str. 8.
18 Postojanje duhova Kubrick prikazuje kao plod ma{te Jackova uznemirenog uma sve do trenutka kada Delbert Grady, duh, ne pusti Jacka iz skladi{ta
u koje ga je zatvorila Wendy.
42
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 56/2008.