Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
hfl_<strong>56</strong>-q6.qxp <strong>2008</strong>-12-18 15:22 Page 66<br />
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (<strong>2008</strong>), br. <strong>56</strong>, str. 64 do 70 Rafaeli}, D.: NDH na filmskom festivalu u Veneciji 1942. godine<br />
Branko Bla`ina. 17 Akreditirani novinari pisali su o filmu vrlo<br />
pohvalno. Tako milanski Il popolo d’Italia pi{e o »osobito<br />
uspjelom slikopisu, kojim se Hrvatska predstavlja na Me|unarodnoj<br />
slikopisnoj izlo`bi«. Rimski radio nazvao je film<br />
»dokumentarnim slikopisom u pravom smislu rie~i«, a vrlo<br />
zanimljiv komentar filma dalo je vatikansko glasilo Osservatore<br />
Romano: »To je dokumentarni slikopis koji je izradio<br />
Dr`avni slikopisni zavod. Zna~ajne su neke snimke toka rijeke.<br />
Vrlo sna`no djeluju prikazi mjesnih borbi.« 18 Firentinski<br />
Nuovo Giornale pi{e da je »ovo slikopisno djelo u stvari<br />
veli~anje ratni~kih vrlina i svih onih vrlina koje pro`imlju<br />
hrvatski narod« te da je »on je potvrda svega onoga, {to je<br />
mladi hrvatski slikopis znao i mogao izvr{iti u ne{to vi{e od<br />
17 HS 5, 1942, str. 5.<br />
18 HN 536, 23.9.1942, str. 2.<br />
19 HN 528, 12. IX. 1942, str. 16.<br />
20 O snimanju Baroka u gornjoj Hrvatskoj (kako je glasio prvobitni naslov filma), vidi HS 4 (1942), str. 12-13.<br />
21 Rafaeli}, 2006: 143-145; Rafaeli}, 2006: 45-47. i Rafaeli}, <strong>2008</strong>: 52-53.<br />
22 Koja mu se, usput budi re~eno, nasmije{i!<br />
23 Vidi ranije u tekstu.<br />
24 HN 539, 26. IX. 1942, str. 2.<br />
12 mjeseci«, dok Giornale di Genova navodi da »tim slikopisom<br />
Hrvatska stupa dostojno u red onih naroda, koji posjeduju<br />
vlastitu proizvodnju, te mo`e sa sigurno{}u gledati u<br />
svoju budu}nost«. 19<br />
Poslijepodne 11. rujna 1942. predstavio se novinarima i publici<br />
i drugi endeha{ki film: Barok u Hrvatskoj u re`iji Oktavijana<br />
Mileti}a. Ovaj film savr{eno reprezentira razloge<br />
proizvodnje tzv. kulturnih slikopisa NDH. Najbolji je na~in<br />
evocirati doga|aje iz (ne)davne hrvatske pro{losti, te ukazati<br />
na dugogodi{nju kulturu Hrvata, koje (ukazivanje) slu`i<br />
prije svega i za apologiju postojanja NDH. Barok u Hrvatskoj<br />
bio je prvi igrani projekt nove, endeha{ke kinematografije.<br />
Tehni~ki usavr{avan na dvotjedniku Hrvatska u rie~i i<br />
slici, Dr`avni slikopisni zavod »<strong>Hrvatski</strong> slikopis« upustio se<br />
po~etkom 1942. godine u produkciju svog prvog »umjetni~kog«<br />
igranog filma. 20 Za re`isera je odabran Oktavijan Mileti},<br />
koji je ujedno bio i snimatelj. Bio je ovo za njega va`an<br />
korak, budu}i da se do uspostave NDH bavio filmom u amaterskim<br />
uvjetima, a nakon toga sura|ivao je s njema~kom<br />
tvrtkom TOBIS film. 21 Pisac scenarija za Barok u Hrvatskoj<br />
bio je Josip Horvat, a u ovom igrano-dokumentarnom filmu<br />
glumili su kazali{ni velikani Milica Miha~i}, Ana Roje, Marija<br />
Crnobori, Tito Strozzi, Oskar Harmo{, Josip Dane{; balerine<br />
Marietta Bela{i} i Vjera Friedrich te baletani Nenad<br />
Lhotka i Eduard Venier. Film govori o ostarjelom grofu<br />
Or{i}u, koji se, pi{u}i svoje memoare, prisje}a davne (i slavne)<br />
pro{losti, posebno inspiriran pogledom na sliku svoje<br />
mrtve supruge. 22<br />
Ovaj kultur-film nije u Veneciji postigao `eljeni uspjeh.<br />
Tome je vi{e razloga. Jedan od glavnih je mo`da le`ao i u<br />
njegovoj du`ini: 1250 metara (44 min.), {to je bilo vrlo neuobi~ajeno<br />
za kulturni slikopis, koji je, i po pravilima Biennalea<br />
(ali i Me|unarodne filmske komore 23), mogao trajati<br />
najvi{e 400 metara (14 min.). Ravnateljstvo venecijanskog<br />
festivala odlu~ilo ga je ipak uvrstiti na festival, 24 no unato~<br />
tome novinari su ga proglasili filmom »drugorazredne vrijednosti«.<br />
25 Marijan Mikac tako|er }e re}i da film »nije zadovoljio<br />
potpuno. Fotografija je bila dobra, ali snimatelj<br />
M. 26, ujedno tako|er pisac rukopisa i redatelj, poku{ao mu<br />
je dati sadr`aj, u ~emu nije uspio« (Mikac, 1971: 63). Ovo<br />
je posebno va`no ako znamo da je Venecija jedino mjesto<br />
gdje je Barok u Hrvatskoj prikazan u toj du`ini. Naime, za<br />
kasnije redovito kinoprikazivanje film je zna~ajno skra}en,<br />
pa je ta, nova, verzija bila duga~ka 421 metar (15 min.),<br />
25 Mikac, 1971: 64. Naravno, onovremeni endeha{ki tisak to ne spominje, no iz tekstova o Baroku u Hrvatskoj da se i{~itati odre|ena suzdr`anost prema<br />
filmu.<br />
26 Misli se, logi~no, na Oktavijana Mileti}a. Mikac u svojoj knjizi koristi inicijale osoba koje su bile `ive u vrijeme tiskanja knjige ne `ele}i ih kompromitirati,<br />
budu}i da on pi{e u emigraciji (Madrid) a oni `ive u Jugoslaviji — usp. Mikac, 1971: 31: »Ne navodim po imenu osobe, za koje nisam siguran,<br />
da su mrtve ili u jednoj slobodnoj zemlji.«<br />
66<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>56</strong>/<strong>2008</strong>.
Change language