Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez

hfl_56-q6.qxp 2008-12-18 15:22 Page 108
108
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (2008), br. 56, str. 105 do 115 Miki}, K.: Portret snimatelja — Robby Müller
Bandit’s Roost, Lower East Side (Jacob A. Riis)
Glede uporabe objektiva svaki poznavatelj fotografija koje je
snimio Müller dobro zna da on preferira {irokokutnike jer
voli pokazati prostor u cijelosti smatraju}i da detalj ~ovjeka
dezorijentira. Kod filmskog snimanja, me|utim, stoga {to je
rije~ o dramaturgiji u vremenskom slijedu to nije mogu}e, a
nije ni potrebno te on ovdje rabi {iroku paletu objektiva.
Kad je primjerice u Jarmuschovu filmu Tajanstveni vlak (Mistery
Train, 1989) rabio {irokokutnik, veliku pozornost dao
je svakom detalju u kadru, posebice glede izgradnje svjetla
jer ti kadrovi dugo traju, gledatelj istra`uje sliku. @ele}i u filmu
Korczak (Andrzej Wajda, 1990) biti {to bli`i njema~kim
ratnim `urnalima i snimkama onodobnih doga|aja, on u filmu
primjenjuje pribli`no one objektive (misli se na `ari{nu
duljinu) koje su rabili snimatelji `urnala. Ono {to pak izbjegava
je zumiranje koje shva}a kao upiranje prsta u ne{to, kao
neku naredbu. U njegovim filmovima ne primje}uje se primjena
filtara i specijalnih vizualnih efekata jer je to izravno
uplitanje tehnike i tehni~kih pomagala u stvaranje filmske
slike, a {to se kosi s njegovim estetskim pristupom.
U tretmanu boje vrlo je oprezan. Ako smatra de bi u nekom
slu~aju (filmu) boja djelovala prenagla{eno, egzoti~no Müller
}e redateljima sugerirati crno-bijelu tehniku (primjerice
za Wendersov film Alice u gradovima ili za Jarmuschova Mrtvog
~ovjeka iz 1995). Primjer Bogdanovicheva filma Javna
ku}a u Singaporeu (Saint Jack, 1979) ukazuje na pomno biranje
vrste kolor filma na kojem }e se snimati. Müller je inzistirao
na Fuji materijalu jer je smatrao da radnja filma
smje{tena u Singapur, na toj vrsti filma i na~inu kako reproducira
boju, vi{e odgovara toj kulturi od Kodakova materijala
koji bi sve »amerikanizirao« ili »kolonijalizirao«, dakle
bojom oduzeo autenti~nost. Poseban slu~aj je film Lome}i
valove. Redatelj je `elio posti}i takav kolorit koji bi pobli`e
mogli okarakterizirati kao ne{to izme|u boje i crno-bijelog.
Nikako se nije `eljelo istaknuti ljepotu {kotskog krajobraza.
Bilo je nu`no i u kasnijoj obradi materijala (digitalnoj, ne u
laboratoriju kemijskim putem), prebacivanju negativa na digitalni
video mijenjati boje, i u tome je snimatelj jednako sura|ivao
kao i kod snimanja, jer rije~ je o slici (filmskoj ili digitalnoj,
potpuno je neva`no).
Postoje u Müllerovim filmovima i situacije s »ru`nim« svjetlom.
On je toga svjestan, no izbjegava sve mogu}e korekcije
ru`noga po{tuju}i prije svega geografiju prostora (primjerice
svjetlo u wc-u). Ina~e uvijek nastoji da glumci budu dobro
osvijetljeni, bolje re}i mjesta na kojima su ili }e do}i,
kako se ne bi prekidala radnja, a time i gluma zbog izgradnje
ili korekcije svjetla. To ga dosta razlikuje od drugih filmskih
ekipa i pristupa poslu. Kod rada sa svjetlom prvo }e
utvrditi kakva je zate~ena svjetlosna situacija na mjestu snimanja,
mo`e li se eventualno snimati pri takvom ambijentalnom
svjetlu ili }e se morati dosvjetljavati dodatnim izvorima,
ali uvijek tako da se {to manje mijenja postoje}e stanje.
Pritom je va`no da se svjetlo postavi za cijelu situaciju i da
se po mogu}nosti ne mijenja, {to je bitna razlika od primjerice
snimanja u ameri~koj kinematografiji gdje se prvo postavlja
svjetlo za {ire planove, pa se onda prekida snimanje
Dead Man
Wohnung eines italienischen Lumpensammlers (Jacob A. Riis)
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 56/2008.