Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez

hfl_56-q6.qxp 2008-12-18 15:21 Page 39
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (2008), br. 56, str. 37 do 43 Paulus, I.: Glazba u filmovima Stanleyja Kubricka nakon 2001: Odiseje u svemiru (III): Isijavanje
jom, njegov je svijet ovdje konsonantniji nego u drugim djelima.
I minuciozno je zabilje`en tradicionalnom notacijom. 8
Skladbe koje dominiraju posljednjim dijelom filma, u kojemu
Jacka potpuno obuzimaju nevidljive sile i u kojemu je
njegovo ludilo na vrhuncu, pripadaju prvom stvarala~kom
razdoblju Krzysztofa Pendereckog. U tom razdoblju, Penderecki
je istra`ivao »buku kao zvuk kao glazbu«, 9 potpuno je
odbacio tradicionalnu notaciju te se koristio crte`ima kako
bi opisao zvuk koji treba izvesti na tradicionalnim instrumentima
(njegova je grafi~ka notacija ponekad toliko ekstremna
da se, kao u slu~aju Polymorphie, slu`io vizualnim prikazom
mo`danih valova — elektroencefalograma). Kubrick
je u Isijavanju upotrijebio sljede}a djela Krzysztofa Pendereckog:
Jakobovo bu|enje (1974), De Natura Sonoris Nr. 1
(1966), De Natura Sonoris Nr. 2 (1971), Polymorphia
(1962), Kanon za guda~e i vrpcu (1962) te dva stavka iz
skladbe Utrenja II: Kristovo uskrsnu}e (1971): Ewangelia
({esti stavak) i Kanon Paschy (deseti stavak).
Me|utim, na filmskoj {pici zabilje`ena je samo Glazba za guda~e,
udaraljke i ~elestu Béle Bartóka, a Penderecki i Ligeti
stavljeni su samo kao imena, uz Wendy Carlos, bez navo|enja
upotrijebljenih djela. Istra`ivanje Leonarda Lionneta kazuje
da je glazba u Isijavanju montirana na brzinu, da je
monta`er Gordon Stainforth uzimao djela iz gomile snimki
koje je sakupio Kubrick, te da se do posljednjeg trenutka nije
znalo koja }e djela u}i u film (usp. Lionnet, 2004: 44-47).
Osim toga, ~ini se da veliki dio zasluge pri odabiru i izvanrednoj
monta`i ide upravo Gordonu Stainforthu ~ije je ime
tako|er izostalo s filmske {pice, jer je na set do{ao samo
kako bi pomogao Vivian Kubrick da snimi svoj amaterski
dokumentarni film o snimanju Isijavanja.
Kao obi~no, Kubrick je imao listu djela za koja je mislio da
bi mogla dobro funkcionirati u filmu. Ta je djela pokazao
Stainforthu koji je opet »proveo sate slu{aju}i ih, tra`e}i trenutke/glazbene
brojeve koji bi dobro funkcionirali«. Nakon
{to je odabrao odgovaraju}e fragmente iz snimki, i da bi postigao
potreban efekt preciznosti — to jest kako bi se glazbeni
broj to~no poklopio sa slikom na ekranu (podvukla autorica)
— Stainforth je povremeno molio filmskog monta`era
Roya Lovejoya da u~ini male promjene u sceni, ponekad
tako minimalne kao {to je uklanjanje ili dodavanje dviju ili
tri filmskih sli~ica kada se god pokazalo neprakti~nim ili neprihvatljivim
da se re`e sama glazba. 10
Iz ovoga se najprije vidi polazna to~ka Kubrickovog odnosa
prema glazbi koja vrijedi za sve njegove filmove: u Isijava-
nju (kao i drugdje) slika je montirana prema glazbi (dapa~e,
Kubrick i njegov monta`er pokazali su veliko po{tovanje
prema odabranim glazbenim djelima izbjegavaju}i »rezanje«
glazbe gotovo pod svaku cijenu). Osim toga, minuciozno
povezivanje skladane glazbe sa slikom rezultiralo je da glazba
djeluje kao da je komponirana za film, odnosno kao da je
namijenjena gledanju a ne slu{anju. I tre}e, dobiveni efekt —
premda postignut na sasvim suprotan na~in — bilo je precizno
povezivanje glazbe s filmskom slikom koje je stvorilo
gotovo tradicionalni odnos glazbe i slike: glazbeni opis prizora
(premda je, u ovom slu~aju, zapravo prizor opisivao
glazbu) i njegovu glazbenu imitaciju, mickey-mousing effect
(koji je tako|er postignut preokretanjem standardnog postupka
glazbe koja se ina~e skladala prema slici).
Uloga Béle Bartóka
Glazba za guda~e, udaraljke i ~elestu Béle Bartóka, kao »najtradicionalnije«
djelo me|u odabranima, upotrijebljena je u
tri prizora u prvoj polovici filma. To su: prizor u kojemu
Jack »isijava« nad maketom labirinta, prizor u kojemu
Danny prolazi pokraj sobe 237, a Jack »radi« i prizor u kojemu
Jack i Danny razgovaraju. Premda upotrijebljena u relativno
bliskim prizorima, skladba ne daje dojam »iste« kompozicije,
skladbe koja se ponavlja radi prepoznatljivosti. Sta-
8 Za Györgya Ligetija je karakteristi~no da detaljno bilje`i svaki ton, premda bi isti zvukovni rezultat mogao dobiti grafi~kom notacijom i aleatori~kim
pristupom.
9 Monastra, Peggy, Krzysztof Penderecki’s Polymorphia and Flourescences, 1-3.
10 Stainforth je dalje obja{njavao koliki je trud ulo`en u monta`u glazbe: »S moje strane bio je to beskrajan niz poku{aja i pogre{aka«, rekao je, premda
se sje}a da mu je »Stanley dao veliku slobodu« — ~ak do te mjere da je Stainforth dodavao glazbu sekvencama koje su originalno mi{ljene kao »nijeme«.
U drugim prilikama — naro~ito u sekvenci u kupaonici izme|u Jacka i hladno enigmatskog Delberta Gradyja — »Stanley mi je jednostavno rekao
da ostavim band da svira u pozadini, i pustio me da upotrijebim {to god sam mislio da je najbolje iz kratke liste njegovih favorita.« [to se ti~e dalje
debate o stvaranju partiture, Stainforth je rekao da se »apsolutno ne sje}a nekih duga~kih diskusija, jer je postojalo na{e ~vrsto uvjerenje o tome
kako glazba treba djelovati u filmu. Siguran sam da bih se, da mu se nije svidjelo ili da se nije slagao s onim {to sam radio, daleko vi{e sje}ao njegovih
uputa! Najvi{e se sje}am da mi je apsolutno vjerovao.« (Howard, 1999: 153). Osim svega toga, Stainforth je u jednom trenutku preuzeo i monta`u slike
iz ruku Roya Lovejoya koji se razbolio. ^ini se da mu je Kubrick doista potpuno vjerovao i {teta je {to Stainforthovo ime nije zabilje`eno na odjavnoj
{pici filma.
39
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 56/2008.