Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
hfl_<strong>56</strong>-q6.qxp <strong>2008</strong>-12-18 15:22 Page 143<br />
hodno serviranom informacijom. Joso<br />
jest prikazan kao gor{tak te me|u glavnom<br />
trojkom najvi{e pati od tipizacije.<br />
Me|utim, njegovo tipiziranje u vidu<br />
najzadrtije mogu}e varijante patrijarha<br />
(nasuprot @eni i Djetetu) posve je<br />
uvjerljivo unutar njegova fabularnog<br />
segmenta, takvi ljudi postoje, a tek naknadnom<br />
rekapitulacijom iz perspektive<br />
~itavog filma djeluje izvje{ta~eno i<br />
groteskno. Takva arhetipizacija je barem<br />
moralno opravdanija od stereotipizacije<br />
za kojom je Matani} posegnuo<br />
u Finim mrtvim djevojkama. Argument<br />
da tom filmu treba pripisati hrabrost<br />
{to otvoreno progovara o istospolnoj<br />
ljubavi u vrijeme kada hrvatski queer<br />
aktivizam tek ulazi u javnu sferu ne<br />
stoji jer su u njemu postoje}i dru{tveni<br />
stereotipi samo reproducirani — ako<br />
su prikazani, nisu i prokazani.<br />
Potpuno tipski pak u ovom filmu karakteriziran<br />
je jedino doktor, a gluma~ki<br />
najneuvjerljivije svoj posao, imaju}i<br />
u vidu va`nost koju je njezinu liku redatelj<br />
dodijelio, odra|uje Dara Vuki}<br />
kao starica. Na stranu s potonje dvoje,<br />
Matani}ev rad s glumcima kontinuirano<br />
je kvalitetan jo{ od njegova prvijenca<br />
Blagajnica ho}e i}i na more, a preko<br />
izvrsne Slave Ra{kaj Sanje Vejnovi}.<br />
Opetovanim gledanjima Kina Lika to<br />
uvjerenje nije naru{eno, dapa~e, potvr-<br />
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (<strong>2008</strong>), br. <strong>56</strong>, str. 136 do 155 Novi filmovi – kinorepertoar<br />
|uje se kao njegov najja~i redateljski<br />
adut. Na`alost — i jedini.<br />
Ostatak re`ije rezerviran je za pompozno<br />
gomilanje postmodernisti~kih postupaka<br />
koji, sagledani zajedno, ne<br />
dr`e vodu. (Mo`da otud prolom oblaka<br />
u posljednjim minutama filma, kao<br />
samosvjesna ironija za kraj?) Za obja{njenje,<br />
poslu`it }u se ~lankom Nikice<br />
Gili}a »Postmoderno i postmodernisti~ko<br />
u suvremenome filmu« (iz petog<br />
<strong>broj</strong>a Hrvatskog filmskog <strong>ljetopis</strong>a,<br />
1996) U njemu navodi da postmodernisti~ki<br />
postupci poput sustavne citatnosti,<br />
autoreferencijalnosti, motivskoikonografskog<br />
eklekticizma ne slu`e<br />
filmu da prenosi dru{tveno i moralno<br />
anga`irane poruke nego da konstruira<br />
labilne zna~enjske sklopove analogne<br />
Derridinu poimanju lingvisti~kog znaka<br />
(na na~in na koji ga tuma~i Jonathan<br />
Culler) te bi postmodernisti~ki<br />
film bio onaj koji u sebi ima mehanizme<br />
desupstancijalizacije modernih i<br />
predmodernih modela proizvodnje<br />
zna~enja. U tom smislu, Kino Lika jest<br />
postmodernizam i iz tog ga je kuta<br />
opravdano promatrati, ali — postmodernizam<br />
na kvadrat. Eklekticizam u<br />
u`em smislu, na spomenutoj motivskoikonografskoj<br />
razini, Matani} pro{iruje<br />
tako {to film optere}uje nizom apsolutno<br />
svih mogu}ih postmodernisti~kih<br />
postupaka koji bi se dali na<strong>broj</strong>ati vje-<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>56</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
rojatno pretpostavljaju}i da pod egidom<br />
anything goes mo`e pro}i ama ba{<br />
sve. Ako i prolazi, ne zna~i nu`no da<br />
valja. Kako Gili} dalje navodi, eklekti~ki<br />
pristup intertekstualnosti u svojim<br />
lo{ijim izvedbama umjesto da umno`ava<br />
smisao proizvodi njegovo rasipanje i<br />
besmisao. Jednostavno — zahtjev za<br />
koherentno{}u filmske cjeline, od kakvih<br />
god sklopova ona bila iskonstruirana,<br />
i nakon vi{e od stolje}a filmske<br />
povijesti te neovisno o izmjenama stilskih<br />
epoha i dalje ostaje prvim i najva`nijim<br />
kriterijem uspjelosti pojedinog<br />
filma.<br />
Da se ne izgubimo u {umi provedenih<br />
postupaka, krenimo redom od onih<br />
najjednostavnijih, citata. Jedan je simpati~an<br />
— hommage Golikovu klasiku<br />
iz 1950. i prisutan je ve} u knjizi.<br />
Mike, naime, igra u plavom dresu s<br />
<strong>broj</strong>em 9. Drugi je krajnje problemati-<br />
~an. Starica koja tra`i svoje janje trebala<br />
bi personificirati Liku samu, tradiciju,<br />
nostalgiju, stari svijet koji nestaje<br />
pred izgradnjom autoceste (koju ona<br />
mora prije}i da bi `ivotinju prona{la).<br />
Me|utim, neminovna gledateljska asocijacija<br />
koja se povla~i jest da ona tra`i<br />
janje koje je izgubila Clarice Starling,<br />
kao da je taj citat u film uba~en ne bi li<br />
bio zgodna dosjetka. U kombinaciji s<br />
dodijeljenim joj po~asnim mjestom na<br />
kraju filma djeluje gotovo nakaradno.<br />
143
Change language