Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez

hfl_56-q6.qxp 2008-12-18 15:21 Page 14
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (2008), br. 56, str. 12 do 21 Turkovi}, H.: Pitanje medija i razgrani~enje filma
Ono {to definira podvrstu ne mora definirati i sebi neposredno
nadre|enu (najbli`u rodnu) vrstu. Vi{i je pojam vi{i i
po tome {to je siroma{nijeg sadr`aja od sebi hijerarhijski podre|enih,
podsvrstanih pojmova, tj. ne mora — u svojoj
odredbi — imati sva svojstva podre|ene pojave (iako ove indirektno
»obuhva}a«). Op}a odrednica film, po tome, ne
mora sadr`avati odrednicu »zvu~an« koja pripada tek odre-
|enoj podvrsti filma — tj. zvu~nom filmu. Op}a odrednica
film mo`e se uzeti da je neutralna, neodre|ena u odnosu na
dilemu zvu~nost/bezvu~nost. Tj. ima li dani film zvuk ili
nema nije samo po sebi odredbeno po to ho}e li se to djelo
uop}e dr`ati filmom, ali to da jest vizualan, to je obavezna
odrednica i za zvu~ni i za bezvu~ni film; bez nje nema filma.
To je smisao Curriejeve odredbe, ali i standardne prakse u
uvr{tavanju i nijemih i zvu~nih pokretnih slika u kategoriju
film.
Pojmovna neuhvatljivost »medija«
Ono u ~emu se i odredba koju daje Peterli} i ona koju daje
Currie sla`u jest u tome da obje zapravo, bilo izri~ito ili
skrovito, odre|uju — medij filma.
Kod Currieja je ta naciljanost definicije izri~ita — jer kad govori
{to je bitno, a {to opcionalno smatra da se to odnosi
upravo na filmski medij (»moramo razlikovati {to je opcio-
nalno za medij, a {to je opcionalno za neko odre|eno djelo
u mediju«; Currie, 1995: 5; moj kurziv). Kod Peterli}a se tek
mo`e podrazumijevati da govori o mediju, jer on zapravo
izbjegava spominjanje termina »medij« jer ga, vjerujem, s
pravom dr`i nepopravljivo neodre|enim. Shva}anje da je
Peterli}eva definicija »medijska« jest Gili}evo. Naime, kad se
poziva na Peterli}evu definiciju, poziva se na nju kao na onu
~iji je pristup obilje`en »preciznijim uo~avanjem medijskih
zna~ajki« (Gili}, 2005: 57; kurziv moj). Peterli}eva definicija
filma za Gili}a je definicija medija filma, onako kako je i
Curriejeva definicija filma zapravo definicija medija filma.
Vjeran tradiciji, Gili} se izravno zala`e za medijski pristup
filmskim vrstama u uvodnim dijelovima svoje disertacije.
Doista, sna`na tradicija u odre|ivanju vrstovne posebnosti
filma — me|u drugim umjetnostima, odnosno drugim komunikacijskim
sustavima — sastoji se upravo u poku{aju
utvr|ivanja medijske posebnosti filma, pa onda pa se onda te
utvr|ene medijske posebnosti shva}a odlu~uju}im u svrstavanju
danih djela u ovu ili onu umjetnost (usp. Carroll,
2003b, vidi prijevod u ovom broju). Zato, protive}i se onome
{to smatra svojevrsnim medijskim promiskuitetom u klasifikacijama
filma (koje se ne obaziru na neke »iznimno va`ne
specifi~nosti« izme|u medija, tj. koje »zanemaruju razli-
~itost komunikacijskih kanala«; Gili}, 2005: 56), 7 Gili} tra-
»nadoda« zvuk — zna~i li to da bismo iz kruga filma morali izbaciti i takve, »nasinkronizirane« zvu~ne filmove, a ne samo nijeme filmove? Izrazito je
problemati~an i posljednji dio definicije — »zapis izvanjskog svijeta«. Naime, kako tretirati film u kojemu ima trikova — npr. maketa, animiranih bi}a
— u kojima dakle ono {to prepoznajemo kao »izvanjski svijet« (npr. Godzzila, ili neki izmi{ljeno-povijesni grad) uop}e i nije »izvanjski svijet« za koji
se izdaje, nego nekakva druga kategorija stvari u »izvanjskom svijetu« (lutka, maketa). Po »globalisti~kom« tretmanu koji primjenjuje Gili} (da se narav
danog filma ra~una po prevladavaju}em ustrojstvu i mediju, a ne prema »umecima« ili djelomi~nim rje{enjima) dobar dio filmova bi bio filmom
tek uvjetno, ili tek djelomi~no. No, kako tretirati film u kojem je prevelik dio prikazana svijeta kompjutorski generiran, dakle nije »snimkom izvanjskog
svijeta« — kao primjerice Jurski park ili Matrix? I kako uop}e takvu definiciju primijeniti na fiktivna bi}a — npr. likove u igranim filmovima?
Naime, u Tre}em ~ovjeku gledamo postupke Harryja Limea, ali ono {to je od »izvanjskog svijeta« tu fotografski snimljeno nije Harry Lime, nego glumac
Orson Welles. Predo~eno fiktivno bi}e — izmi{ljen lik Harryja Limea — otjelovljen je u liku i postupcima glumca Orsona Wellesa, koji pripada
»izvanjskom svijetu« koji se snimilo za film, ali Harry Lime, kao fikcionalno bi}e, ne pripada tom »izvanjskom svijetu« u kojem je snimljen glumac Orson
Welles, nego pripada »internom, fiktivnom svijetu« filma (usp. Currie, 1995). Dr`imo li se, dakle, Peterli}eve definicije onda se niti jedan igrani
film — svojim fiktivnim svijetom — ne mo`e ra~unati kao film, jer tu ono {to ima od »snimljenog izvanjskog svijeta« (a to je profilmski prizor s glumcima
koji igraju za dani kadar) nije svrhom i »sadr`ajem« filma, nego se uz pomo} tog »snimljenog izvanjskog svijeta« stvara slika posve drugog, fikcionalnoga
svijeta, koji vi{e nije fotografski i fonografski zapis izvanjskog (profilmskog) svijeta. Ovo su problemi koje otvara Currie u spomenutoj knjizi,
i kojima se izda{no u novije vrijeme bavi anglosaksonska, pojmovno-analiti~ki orijentirana filozofija filma u svojim razmatranjima pojma »fikcionalnosti«.
7 Ovaj prigovor »zanemarivanja« naciljan je u Gili}a izri~ito i na moja i srodna shva}anja, tj. na shva}anja kako se razli~ite pojave — npr. nijemog, zvu~nog
i animiranog filma, te filma, videa, televizije i kompjutorski generiranih »virtualnih« svjetova... — mogu svrstati pod isti vi{i pojam, isti razred pokretnih
slika (vidi. Turkovi}, 1999a; a usp. i shva}anju Currieja, 1995, i Carrolla, 2003b). No, prigovor da i ja i drugi koji sva ta podru~ja objedinjavaju
pod zajedni~kim pojmom pokretnih slika zanemarujemo »medijske« specifi~nosti jest i ~injeni~no i metodolo{ki pogre{an. [to se mene ti~e, ~injeni~no
je neto~an jer u svojim radovima nisam »zanemarivao« va`ne specifi~nosti pojedinih vrsta filma i »medija« (animiranog filma, videa i televizije
— odre|ivanjem nijemog filma nisam se posebno bavio), nego sam ih izri~ito teorijski tematizirao i artikulirao (usp. npr. Turkovi}, 1996a i 1996b za
video i televiziju naspram filma, a npr. Turkovi}, 1988a; Turkovi}, 1999a, za animirani film naspram igranog). Metodolo{ki je pogre{an prigovor, opet,
jer ne uzima u obzir logiku pojmovne klasifikacijske hijerarhije koju se primjenjuje u utvr|ivanju srodnosti razli~itih pojava, npr. shva}anja da su nijemi
i animirani film, televizija i video... sastavnim dijelom pokretnih slika. Naime, podvrstavanje razli~itih pojava pod vi{i rodni pojam pokretnih slika
ili filma PODRAZUMIJEVA da su te promatrane pojave me|usobno zna~ajno razli~ite, jer ina~e nikom ne bi ni palo na pamet da im tra`i vi{i rodni
pojam i kriterij po kojemu te razli~ite pojave ipak potpadaju pod isti vi{i razred, nego bi se ve} unaprijed dr`alo da je rije~ o sinonimnim nazivima, te
da je dovoljno (medijski) odrediti jednu pojavu pa da su odre|ene i sve ostale. Time {to se razli~ite pojave podvrstava pod isti vi{i rodni pojam niti po
intenciji niti po izrijeku ne ka`e: »Sve je to isto«. Razlike se ne »zanemaruju«, one se tek podrazumijevaju, a ne tematiziraju. Naime, uklju~ivanje u vi{i
rodni pojam prvo (a) podrazumijeva da promatrane vrste me|usobno dijele dovoljan broj zajedni~kih obilje`ja (iako manji od onih koje ina~e imaju)
da ih se mo`e svrstati u zajedni~ki rod (logi~ki re~eno, pri definiranju nekog pojma, njega se odre|uje pronala`enjem najbli`eg rodnog pojam / genus
proximum, tj. prvog vi{eg, nadre|enog pojma uz specifikaciju odredbenih obilje`ja — uvjeta — po kojima pripadaju, ulaze u taj rodni pojam). Ali se,
isto tako, u istome dahu (b) podrazumijeva da se promatrane pojave — one kojima ustanovljujemo vi{i rodni pojam — u va`nim elementima me|usobno
dodatno razlikuju (tj. valja im podrazumijevati, ili izri~ito utvrditi me|usobnu vrstovnu razliku / diferentia specifica, tj. obilje`ja po kojima se
dostatno me|usobno razlikuju). Dakle, ako se tvrdi da se film, video i televizija, odnosno nijemi film, zvu~ni film i animirani film svrstavaju u pokretne
slike (ili u film), onda se tvrdi da im je to vi{i rodni pojam, i da te tematizirane pojave mora ne{to povezivati (neki skup ili kombinacija zna~ajki —
recimo upravo to {to su u pitanju »pokretne slike«) da bi sve te ina~e razli~ite pojave u{le u tu kategoriju. S druge strane, podrazumijeva se — uva`avaju}i
njihove razli~ite nazive — da je rije~ o vrstovno razli~itim pojavama, koje se va`no razlikuju po nekim osobinama. Dakako, te vrstovno razlikovne
osobine ne ulaze obavezno u »vi{i rodni pojam«, pa kad se usredoto~eno tra`i taj »vi{i rodni pojam« — u na{em slu~aju pojam »pokretnih slika«
ili op}i pojam »filma« — onda se ne mora posebno obazirati na »specifi~ne razlike« — na ono {to te pojave me|usobno va`no razlikuje — dovoljno
je da ih se polazno podrazumijeva. Strate{ko »zanemarivanje« razlika izme|u promatranih pojava — tj. netematiziranje — u danome tekstu usre-
14
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 56/2008.