Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez

hfl_56-q6.qxp 2008-12-18 15:21 Page 43
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (2008), br. 56, str. 37 do 43 Paulus, I.: Glazba u filmovima Stanleyja Kubricka nakon 2001: Odiseje u svemiru (III): Isijavanje
Kubrick preuzeo i u Barryju Lyndonu i Paklenoj naran~i), ali
to nije bilo dovoljno. Glazbe su sve bli`e jedna drugoj, a
glazbene teksture sve gu{}e (Kubrick napu{ta »pitomog«
Bartóka i »zvukovnog« Ligetija, te se koristi isklju~ivo djelima
Pendereckog), tako da se u jednom trenutku (to~no: u
prizoru Jackovog ulaska u sobu 237) glazbena djela po~inju
»prelijevati« iz jednog u drugo. Naravno, temeljni princip takvog
»skladanja« je monta`ni rez, ali Kubrick (odnosno njegova
desna ruka za monta`nim stolom, Gordon Stainforth)
koristi karakteristike glazbe koje tonu u zvuk i rone iz zvuka
(ve}ina djela po~inje i zavr{ava duga~kim clusterom koji
se postupno {iri ili su`ava) tako da su prijelazi iz jednog u
drugo (u tre}e, u ~etvrto itd.) djelo neprimjetni. Ipak, dominira
Polymorphia koja, inspirirana grafizmom encefalograma
(elektroni~ki zapis aktivnosti mozga), u dalekom podtekstu
podsje}a na ranije prizore s efektom otkucaja srca. Oni
se povezuju sa sobom 237 (u prizoru u zelenoj kupaonici Jakobovom
bu|enju tako|er je dodan taj efekt) i s intenzivnim
»isijavanjem« koje se povezuje sa skladbama Wendy Carlos
(Wendy i Jack razgovaraju o Dannyju, Wendy razmi{lja o
odlasku, Danny prvi put izgovara zrcalnu rije~ Redrum =
Murder = Ubojstvo). Osim Polymorphie tako|er su va`na
dva stavka iz Utrenja II, Ewangelia i Kanon Paschy, koja, za
razliku od svih ostalih djela, zvuk tretiraju kao akciju, {to
pokre}e tempo zavr{nih prizora (Jack sjekirom probija vrata,
Wendyni susreti s razli~itim duhovima).
No kada je Kubrick savladao vje{tinu vodoravnog skladanja,
koje je tako|er obilje`ilo vrhunac u 2001: Odiseji u svemiru
(prolaz kroz Zvjezdana vrata), na vrhuncu Isijavanja Kubrick
primjenjuje jo{ suvremeniji, obrnuti princip. To je
princip okomitog skladanja, koje se ogleda u slojevanju Pendereckijevih
djela. Utrenja II (oba stavka koja se pojavljuju u
filmu, Ewangelia i Kanon Paschy), Kanon za orkestar i vrpcu,
De Natura Sonoris Nr. 1. i De Natura Sonoris Nr. 2. u
prizorima u kojima Jack proganja Dannyja u labirintu pojavljuju
se istodobno. Rezultat je nova kompozicija u kojoj je
potpuno poni{tena veza s djelima od kojih je nastala.
U zavr{nim prizorima u labirintu te{ko se razaznaje koji
zvuk pripada kojemu glazbenom djelu. A u postupku zgu{njavanja
glazbenih djela ({to je paralelno zgu{njavanju dramskog
vremena) Kubrick je stvorio kona~nu skladbu — djelo,
koje zajedno s Jackom Torranceom dose`e status vje~nosti.
Raspletanje je bilo mogu}e jedino kroz banalnu, ali ironijsku
jednostavnost — potpuno poniru}i u pro{lost, pjesma Pono},
zvijezde i ti (Jack na fotografiji iz 1921. godine) zrcali
se u jednostavnim glazbenim zavr{nicama filmova Dr. Strangelove
(pjesma Srest }emo se ponovno), 2001: Odiseja u svemiru
(valcer Na lijepom plavom Dunavu) i Paklena naran~a
(glazbeni broj iz mjuzikla Pjevajmo na ki{i). Zanimljivo, u
svim tim filmovima Kubrick se sje}a glazbene pro{losti te
njome prikazuje pogled u nejasnu budu}nost. U Isijavanju
pogled ipak nije tako nejasan kako se ~ini.
Pendereckijeva skladba De Natura Sonoris Nr. 2., koja predstavlja
»aktivni« zrcalni odraz zvukovno »pasivne« De Nature
Sonoris Nr. 1., 19 najprije prati tri razli~ita pravca kretanja
razjedinjene obitelji: Jacka, koji luta prema sredi{tu labirinta,
Dannyja, koji tr~i po vlastitim tragovima prema izlazu iz
labirinta, te Wendy, koja je napokon iza{la iz opsjednutog
hotela. Premda se ~ini da je sjedinjenje Dannyja i Wendy
prebrzo i da je njihov bijeg prelagan, kao {to je i filmsko rje-
{enje prejednostavno (Kubrick je zapravo zrcalio previ{e kli-
{eizirani zavr{etak knjige Stephena Kinga gdje hotel nestaje
u plamenu) — iz perspektive filmskog `anra, zavr{etak nije
neo~ekivan. Nakon {to je ~udovi{te stradalo (De Natura Sonoris
Nr. 1. ozna~ava gotovo pasivno prepu{tanje Jacka labirintu),
o~ekuje se znak da }e ono (ili ve} je) ponovno o`ivjeti.
Kubrick znak daje fotografijom iz 1921. i pjesmom iz
1932. godine. Me|utim, njegov zavr{etak ne daje mig da bi
film mogao (tradicionalno) dobiti nastavak o budu}im do-
`ivljajima opsjednutog Jacka i nekog novog ~uvara hotela.
Jack je zauvijek zatvoren u fotografiji s bala iz davne pro{losti
odakle }e se zauvijek zagonetno smije{iti. Tko je Jack i
kako je dospio u 1980-e Kubrick (tradicionalno) pitanja i
mogu}e odgovore ostavlja otvorenima.
Literatura
Josip Andreis, 1966, Historija muzike, Zagreb: [kolska knjiga
Darrell Ang, A Polish Requiem — The Dream of Jacob, http://inkpot.com/classical/pendrequiem.html,
URL pregledan 12. VII.
2006.
Kain Bergstorm, 2000, »I’m sorry to differ with you, sir«: Thoughts
On Reading Kubrick’s The Shining«, www.visual-memory.co.uk/amk/doc/0089.html
, URL pregledan 10. XII.
2005.
Michel Ciment, 1982, »Kubrick & Fantastic«, www.visual-memory.co.uk/amk/doc/0005.html
, URL pregledan 11. XII.
2005.
Michel Ciment, »Kubrick on The Shining« (An interview with Michel
Ciment), http://www.visual-memory.co.uk/amk/doc/interview.ts.html,
URL pregledan 14. XII. 2005.
James Howard, 1999, Stanley Kubrick Companion, London: Polestar
Wheatons
Leonard Lionnet, 2004, »Mysteris of the Overlook«, Film Score
Monthly, Culver City, CA: Vineyard Haven, vol. 9, nr. 1., str.
44-47.
Vincent LoBrutto, 1997, Stanley Kubrick, New York: Penguin
Peggy Monastra, »Krzysztof Penderecki’s Polymorphia and Fluorescences«,http://memory.loc.gov/amnem/collections/moldenhauer/2428143.pdf,
URL pregledan 12. VII. 2006.
Thomas Allen Nelson, 1982, Kubrick — Inside a Film Artist’s
Maze, Indiana University Press
Vladimir C. Sever, 2002, »Mra~ni sjaj«, Vijenac (12. V.), 214, str.
30.
Brian Siano, »Reappraising Kubrick’s The Shining«, www.visualmemory.co.uk/amk/doc/0019.html
, URL pregledan 5. I. 2005.
Dmitri Smirnov, »Twelve Rhytmic Patterns of Ligeti’s Lontano«,
http://website.lineone.net/~dmitrismirnov/lontano.html, URL
pregledan 12. VII. 2006.
Larry, J. Solomon, »Symetri as a Compositional Determinant:
Chapter VII. Analysis of Works with Intensive Applications
(Bartok’s Music for Strings, Percussion and Celeste)«, http://solomonmusic.net/diss7.htm,
URL pregledan 12. VII. 2006.
19 Djelo De Natura Sonoris Nr. 2. temelji se na glazbenom materijalu De Nature Sonoris Nr. 1, a skladano je za Zubina Mehtu.
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 56/2008.
43