Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez

hfl_56-q6.qxp 2008-12-18 15:21 Page 35
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (2008), br. 56, str. 29 do 36 Vrban~i}, M.: Kulturni ratovi oko Aliena: problem interpretacije ~udovi{ta u postmodernizmu
samo razmno`avanje, u suludom kopernikanskom obratu,
mo`e biti novi na~in mu~enja i uni{tavanja. Kao {to Derrida
primje}uje: »Doga|a se kroz organiziranje i eksploatiranje
artificijelnog pre`ivljavanja... Kao da su primjerice, umjesto
bacanja ljudi u pe}i ili plinske komore, nacisti~ki doktori i
geneti~ari odlu~ili organizirati razmno`avanje @idova,
Roma i homoseksualaca umjetnom oplodnjom, tako da razmno`eni
i nahranjeni mogu u sve ve}em i ve}em broju biti
poslani u pakao genetskih eksperimenata ili masovno ubijanje
plinom i vatrom.« 7
Ekonomija, globalizacija i Alien
Posvema{nja tuma~enja Aliena u filmologiji i kulturalnim
studijima ve}inom su se, dakle, usredoto~ila na prirodu —
od ~iste prirode do rodnih odnosa, s naro~ito inspirativnom
feministi~kom kritikom koja tuma~i prirodu, razli~itosti,
seksualne razli~itosti od biolo{kih do kulturalnih, od prirodnosti
prirode do parazitizma prirode. Dakle, te`i{te je na
analizi dijelova koji Alien klasificiraju kao horor.
Kao {to smo na po~etku rekli, iako klasificiran kao body
horror, Alien spada i u znanstvenu fantastiku. Iako potisnuto
duboko u pozadinu pri~e, znamo da Nostromo prevozi
dvadeset milijuna tona rude s nepoznate planete, a Kompanija
putem Majke regulira putanju broda i `ivot posade od
njihove hibernacije do klju~nih momenata. Dakle, sve su to
motivi iz klasi~ne znanstvene fantastike, koji pak ukazuju na
{iru ekonomsku pozadinu pri~e. Me|utim, stvor je ambivalentan,
kao lacanovska Stvar on sa`ima proturje~ja izme|u
prirode i kulture, prirodnog i neprirodnog, te u`asavaju}eg
u`ivanja. Dakle, preko znanstvene fantastike stvorenje se
isto tako {iri u racionalno, u jezik, kulturu, naciju, dru{tvo,
rodne odnose, dru{tvene institucije i tako dalje. Odgovor nikada
nije jednozna~an: znanstvenik Frankenstein `eli stvoriti
`ivot kao i dana{nji znanstvenici, da bi pomogao ljudima;
odvjetnik Harker koji dolazi u posjet Drakuli `eli samo sve
staviti u kupoprodajne, normalne odnose vlasni{tva; prija{nji
Stvorovi iz prosvjetiteljstva i modernizma imaju svoje
stvoritelje, koji su tek kasnije osupnuti svojom kreacijom.
Prijelaz je Dr Jekyll and Mr Hyde, gdje je sasvim jasno da
Stvor nije samo izvan nas, nego i u nama. U postmodernizmu,
kao i u kasnom modernizmu, me|utim, stvoritelj ostaje
sve nestvarniji, odsutniji. Npr. Carpenterov stvor u istoimenom
filmu (The Thing, 1982) dolazi na Sjeverni pol pomo-
}u zaba~enog meteora pa mo`emo re}i da je ba~en nasumce,
kao slu~ajan, neobja{njiv izvor ~istog `ivota. Ali kao {to smo
vidjeli, Ono (stvor) se ne mo`e jednostavno odrediti kao
Dobro ili Zlo, kao negativno ili pozitivno, nije ni dijalekti~no,
nema sinteze, ali isto tako ni dihotomi~no. Gibanje ~udovi{ta,
tako i stvora, podsje}a na opis moderniteta Marshalla
Bermana, u kojem modernitet kida ustajale opresivne
povezanosti nastale u feudalnom dru{tvu, donosi emancipaciju,
stvaranje zapadnog individualiteta, socijalne mobilnosti,
osloba|anje od starih okova pretkapitalisti~ke pro{losti,
napredak znanosti. Ali isto tako, taj napredak moderniteta
stvara apstraktnu, usamljenu gomilu, brutalnu eksploataciju,
otu|enost, socijalnu be{}utnost i poni{tavanje svih prepreka
na putu {irenja tr`i{ta, na putu do globalizacije. U tom smislu
stvor u Alienu je isto tako faustovska kreacija. Kompanija,
koja je uostalom poslala Nostromo, ne brine o `ivotu posade
nego o tome kako bi mogla preobratiti stvora u savr{eno
oru`je, mo`da i unov~iti. Interesantno je napomenuti da
je od svih interpretacija Aliena najmanje onih koje se bave
ekonomskom pozadinom kao kontekstom nastanka stvora
ili novog oblika postmodernog stvora. Na neki na~in, stvor
vapi za mi{ljenjem o totalitetu, cjelini, bitku itd. Takvi pristupi
ote`ani su pohodom globalizacije koja `eli neprestano
prikrivati svoje izvore. Fredric Jameson 8 ukazuje na dvije
faze postvarenja: klasi~no otu|enje, tj. »transformaciju dru{tvenih
odnosa u odnose samih stvari« i drugo, gdje kroz brisanje
svih tragova o proizvodnji dolazi do otu|enja samih
stvari. Ta sekundarna faza alijenacije, potiskivanje ~injenica
o uvjetima proizvodnje, proizvodnim snagama itd., karakteristi~na
za postmodernizam, ta sekundarna alijenacija pro~i-
{}uje proizvod, dovodi ga do ~iste prisutnosti, bez spoznaje.
Drugim rije~ima, minimalizira uvjete nastanka stvari (npr. s
jedne strane zapadni konzument mo`e govoriti ili se brinuti
o ljudskim pravima u nerazvijenim zemljama Tre}eg svijeta,
a s druge strane nesmetano }e kupovati i u`ivati u robama
proizvedenim u tim istim zemljama pod uvjetima koji kr{e
ve}inu temeljnih ljudskih prava).
Ovdje mo`emo povu}i paralelu i adaptirati Jamesonovu
drugu alijenaciju u kojoj se bri{u svi tragovi o sredstvima za
proizvodnju na odnos stvoritelja i stvora: Frankenstein i sli~ni
znanstvenici znani su kreatori, dok je danas u korporativnom
svijetu nezamislive simbioze izme|u kapitala i znanosti
tako ne{to sve te`e ustanoviti. Osim toga, i prije nego {to
trepnemo razni stvorovi se ve} nalaze na tr`i{tu. Ovdje je zanimljivo
primijetiti vremenski raspon u kojem su nastali filmovi
o stvoru-alienu. Filmovi o alienu nastaju u razdoblju
nastajanja novog modela globalizacije, tzv. neoliberalnog kapitalizma,
ili kapitalizma katastrofe, kao {to ga je Naomi
Klein nazvala u svojoj knjizi The Shock Doctrine: The Rise of
Disaster Capitalism (2007). Naravno, sve te ~injenice dolaze
na vidjelo tek naknadno, kao {to se na primjer tek znatno
kasnije u 1890-ima prepoznaju razni homofobi~ni strahovi
viktorijanske Engleske, prisutni u liku najpoznatijega
vampira, grofa Drakule. Kao druga faza alijenacije, neoliberalni
model kapitalizma slu`i se {ok terapijom ili {ok doktrinom
koja ima sli~nosti s psihijatrijskim postupkom u kojem
se bri{u pacijentovi identitet i sje}anje kako bi se naknadno
instalirala zdrava ili po`eljna individua. [ok doktrina po~iva
na sli~noj metodi: kori{tenje katastrofe, {oka, rata i drugih
nepogoda kao fantasti~ne mogu}nosti za ulaganje, biznis, {irenje
neoliberalnog modela tr`i{ta i neoliberalnih individualnih
sloboda. Me|utim, {irenje neoliberalnog tr`i{ta, iako
danas prihva}eno nepisanim globalnim konsenzusom, nije
oslobo|eno strahova i tjeskoba kakve proizvodi stvor.
7 Derrida, cit. u Cary Wolfe, 2003, »In the Shadow of Wittgenstein’s Lion: Language, Ethics, and the Question of the Animal«, u: C. Wolfe (ur.), Zoontologies:
The Question of the Animal, University of Minnesota Press, str. 33-34.
8 Fredric Jameson, 1990, Postmodernism, or, the Cultural Logic of Late Capitalism, London: Verso.
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 56/2008.
35