Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez

hfl_56-q6.qxp 2008-12-18 15:22 Page 133
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (2008), br. 56, str. 132 do 135 Grozdani}, J.: L’Italiano per Lei
noj pri~i o okrutnom umorstvu koje potrese talijanski provincijski
gradi}. Kad na obali jezera u polo`aju kao da spava
bude prona|ena ubijena i razodjevena djevojka, a nakon {to
mje{tane uznemiri navodni nestanak jedne djevoj~ice, na popri{te
zlo~ina stigne inspektor Giovanni Sanzio (izvrsni Toni
Servillo). Predvidljivo, njegova }e istraga na povr{inu izvu}i
mnoge prljav{tine i neugodne tajne mje{tana, njihove prijetvornosti
i la`i s naznakama pedofilije, no to, odnosno detalji
krimi-zapleta, tijeka istrage i dobrano formulai~nog i donekle
nerazra|enog raspleta, i nije ono ~ime se ovaj film izdvaja
od prosjeka. Ono {to ga uz spomenutu sjajnu ulogu
Tonija Servilloa i nekoliko slojevito portretiranih likova (poput
sjetne Chiare Canali u interpretaciji Valerije Golino) ~ini
vrijednim gledanja, jest osobna drama sredovje~nog inspektora
Sanzioa, ~ovjeka suo~ena s progresivnom Alzheimerovom
bole{}u od koje boluje njegova supruga. Nekoliko scena
njihovih susreta pred bolni~kom zgradom, tijekom kojih
o~ajni Toni u izgubljenom supruginu pogledu uzaludno poku{ava
uo~iti barem naznaku prepoznavanja i svijesti o prethodnom
zajedni~kom `ivotu i nazo~nosti njihove k}eri, imponiraju
sugestivnom re`ijom i gotovo opipljivom tragikom.
A Toni Servillo je glumac o kojem }emo zasigurno jo{ ~uti,
jer svojom stoi~kom mirno}om i karizmom s lako}om krade
scene drugim glumcima.
On zapa`enu epizodnu rolu tuma~i i u uspjeloj nostalgi~noj
humornoj drami Pusti to, Johnny (Lascia perdere Johnny),
dugometra`nom redateljskom prvijencu Fabrizija Bentivo-
Djevojka s jezera
glija, popularnog talijanskoga glazbenika i glumca poznatog
po hvaljenoj ulozi u canneskom laureatu iz 1998. godine,
drami Vje~nost i jedan dan Thea Angeloupoulosa. Ambijentirana
u gradi} Casertu 1976. godine, pri~a o mladom Faustinu
Ciaramelli, gitaristu u ra{timanom mjesnom orkestru
neodgovornog Domenica Falasca, emotivno je i frivolno
ostvarenje labave dramaturgije, kojem je od pripovijedanja
konkretne i koherentne pri~e mnogo va`nije efektno rekonstruiranje
duha »ludih 70-ih«. Makar se u dramskom fokusu
djela formalno nalazi nesigurni osamnaestogodi{njak koji te
jeseni otkriva mnoge ~ari, ali i tamno nali~je `ivota odraslih,
ba{ kao i prve ljubavne nemire u susretima sa starijom frizerkom
i groupie djevojkom Annamarie (iznena|uju}e mladolika
i nenametljivo eroti~na Valeria Golino), ono {to autora
ve}im dijelom uistinu zanima su karakter popularnog sredovje~nog
glazbenika Augusta Rivergerija (sam Fabrizio Bentivoglio),
~ovjeka koji kao danak slavi boji kosu i neprestano
odgovara na pitanja o svom ljubavnom `ivotu, no koji ~ezne
za smirenjem i mirnom obiteljskom svakodnevicom uz
(mo`da) Faustinovu senzibilnu majku Vincenzu, i suptilni razvoj
Augustova odnosa s Vincenzom, relacije koja je gotovo
isklju~ivo predo~ena suspregnutim pokretima i osmjesima,
»slu~ajnim« pogledima i nedovr{enim re~enicama. Unato~
mjestimi~noj redundantnosti i povremenom praznom hodu,
Pusti to, Johnny nepretenciozno je djelce u gledanju kojeg
zadovoljstvo ne}e prona}i samo neizlje~ivi nostalgi~ari i `alitelji
za prohujalom mlado{}u.
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 56/2008.
133