Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez

hfl_56-q6.qxp 2008-12-18 15:22 Page 141
mnih isto~nja~kih dru{tava kapital nije
rasipao na brojno potomstvo, niti su
dr`ave slabjele u krvavim sukobima
oko nasljedstva. Neki ga drugi pak, kao
Karl Marx na primjer, izjedna~avaju s
ogavnim bludni~enjem, istovremeno
zazivaju}i utopijski ideal matrijarhalne
spolne zajednice. O~ito, koliko ljudi,
toliko }udi.
A kakva je }ud likova u filmu? Ili: za{to
~ine to {to ~ine? Svaki }e si gledatelj
vjerojatno na}i odgovaraju}i razlog u
skladu sa svojim iskustvom, no moj je
dojam da se u ovom filmu likovi pona-
{aju tako kako se pona{aju samo zato
da bi gledateljima bili svojevrsno upozorenje;
ni Maja ni Ana nisu na vrijeme
ni dovoljno odlu~no rekle da vi{e ne
`ele trpjeti mu`evo, odnosno ljubavnikovo
pona{anje, te je Nikolino sjedenje
na dva stolca istovremeno, na ovaj ili
onaj na~in, u filmu moralo biti ka`njeno
uplivom hude sudbine. Mnogo razloga
mo`e biti za{to takav ljubavni
trokut opstoji, no ni jedan u filmu nije
uvjerljivo istaknut. U skladu s kulturnim
mitom, obje su `ene emotivne mazohistice,
a Nikola je emotivni sadist.
One pate, a on iako zna da one pate, za
to ne haje, jer mora u skladu s namijenjenom
mu ulogom prikazati moralno
slab i ideolo{ki licemjeran karakter
srednjostale{koga gra|anskoga prijetvornika;
nije dakako slu~ajno, da je u
radnju uba~en i motiv prve pri~esti njegove
i Majine k}eri s pripadnom mu
prvom ispovijedi. Ogrestin film karakterolo{ki
podr`ava jedan oblik kulturnoga
stereotipa i zato nema smisla iskati
u njem `ivotnu logiku. Ali se zato
lako u njem mo`e prona}i logika ideolo{ka.
Ogresta nikada nije krio svoju
takozvanu demokr{}ansku politi~ku
orijentaciju. No na njegovoj meti nije
ideologija njoj suprotna, ve} oni pojedinci,
koji joj formalno pripadaju, ali
zapravo bogohulno skvrne njezinu ideolo{ku
~isto}u. U prvome je redu to
Nikola, koji je ujedno i preljubnik i
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (2008), br. 56, str. 136 do 155 Novi filmovi – kinorepertoar
prakti~ni katolik, zatim njegov kolega
Bo{ko, koji je svoj status ugledna poslovnoga
~ovjeka izgradio podmi}ivanjem,
na koncu i Majina mater, koja
svoju k}er savjetuje da trpi, jer je trpjela
i ona. Motiv Caulerpe Taxiofolije,
brzo{ire}e i te{ko uni{tive morske alge,
koja du{i ostale biljne vrste, u svojoj je
simbolici jasan: pohlepa, pohota i licemjerje
poput toga opakoga organizma
zaga|uju dru{tveni krajolik. Iako je
Ogresta dakle ideolog, on mete najprije
ispred svoga dvori{ta. No dakako,
kao i svaki drugi ideolo{ki prikaz, i
ovaj se zasniva na jednostranoj, mahom
plo{noj karakterizaciji. Nikola je
po njoj preljubnik i licemjerni be{}utnik,
Maja je tanko}utna i osjetljiva `enica,
koja trpi o~ito dugogodi{nju Nikolinu
hladno}u, a Ana pak, premda je
pametna i poduzetna mlada `ena, beskrajno
je i naivna u i{~ekivanju kona~noga
osvojenja svoga kraljevi}a na bijelu
konju. Na koji god na~in poku{ao
rasplesti motive, koji likove pogone,
uvijek mi ostaje pokoji nerazmrsivi
~vori}. Ako ve} mo`emo zamisliti da je
Maja spremna `rtvovati se zbog tvarne
udobnosti, budu}i da Nikola kao
ugledni arhitekt novcem ne oskudijeva,
dok je ona osu|ena na slabo pla}ene
povremene prevoditeljske poslove,
zbog ~ega se pak `rtvuje Ana, koja ima
osigurano mjesto na fakultetu te nije
egzistencijalno ugro`ena? No ni Maja,
moram sada dometnuti, nije prikazana
kao konformistica, iako bi to mogao
biti jedini logi~an zaklju~ak za{to pristaje
ostati u braku. U oba je slu~aja dakle
jedini odgovor: ljubav! Jer ona za
razum ne zna. I Ana i Maja, sude}i po
prikazanome, vole Nikolu. I zbog ljubavi
ga podnose. Sve dok im ne prekipi.
Ana je predstavljena kao zaljubljena,
zanesena i lakovjerna `ena, koja }e
svoga Odiseja ~ekati dugi niz godina, i
na kraju ga ne do~ekati. Maja je na svoj
na~in sli~no vjerna i nezadovoljena
bra~na dru`ica koja, iako zna da joj
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 56/2008.
mu` no}u k drugoj u postelju odlazi,
nada se da }e se na kraju ipak vratiti za
stalno u njezinu. A Nikola? [to njega
ve`e uz njih? Zar je uz Anu jedino pohota,
a uz Maju tek zajedni~ka k}i ta
spona, koju ne uspijeva raskinuti? Ispada
da jest!
Zavodljivost i opstojnost kulturnih stereotipa
jest u tome da se oni zbilje doti~u,
no pojednostavljuju je na na~in da
prikazani dio simboli~ki uspostavljaju
kao jedinu razinu cjeline. No moram
sada re}i: Ogrestin nam je film taj klasi~ni
stereotip o mu`u, `eni i ljubavnici
pokazao izvanredno. Glumci su redom
izvrsni: Leon Lu~ev glumi Nikolu, Jadranka
\oki} `enu mu, a Darija Lorenci
ljubavnicu. Film Iza stakla pokazuje
visoku gluma~ku, redateljsku i produkcijsku
razinu. U tome je pogledu on vrhunac
suvremene hrvatske kinematografije.
Svega onoga od ~ega je hrvatski
film godinama patio, ovdje vi{e nema.
Ili se nazire tek u tragovima — poput
neuvjerljivih dje~jih pitanja Nikoline i
Majine k}eri. No zato su dijalozi ostalih
likova vrlo `ivotni, a mimika lica
glumaca pri krupnome planu pogo|ena
i nenametljiva; rekao bih, da nijedan
suvremeni hrvatski film do sada
nije postigao takovu gluma~ku ujedna-
~enost. Kakvo}a je slike i tona tako|er
na razini, koja se mo`e mjeriti s bilo
kojim srednjostruja{kim europskim filmom,
te treba osobito da se pohvali
snimateljski rad Davorina Gecla, kao i
onaj Bernarde Fruk-Mi{kovi}, Tome
Fogeca i Zbyneka Mikulika, koji su bili
zadu`eni za ton. Dojma sam uop}e da
ono {to su Zrinko Ogresta i Lada Ka-
{telan kao scenaristi zamislili, to je redatelj
Ogresta u~inkovito proveo u djelo.
A {to se kulturnih stereotipa ti~e,
pitanje je koje se uvijek name}e mo`e li
ih se ljudsko dru{tvo uop}e rije{iti? Jer
svrgavanje jednog nerijetko na prijestolje
dovodi tek neki drugi.
Kre{imir Ko{uti}
141