Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez

hfl_56-q6.qxp 2008-12-18 15:22 Page 120
FESTIVALI I REVIJE
Velika ve}ina filmova koju gledamo pripada narativnom ili
opisnom pristupu. Neki od njih, istina, rade manji ili ve}i otklon
od narativno-opisne prakse, te`e su shvatljivi i vizualno
neobi~niji. No svi oni tra`e da sjedne{ pred ekran ili platno
i ne{to shvati{ — bilo radnju, bilo informaciju, bilo metaforu.
Mnogi filmovi, prikazani na ovogodi{njem Internacionalnom
festivalu eksperimentalnog filma i videa, znanom i
kao 25 fps, tra`e ne{to sasvim drugo — da sjedne{ i prepusti{
se vizualno-auditivnom do`ivljaju. Post festum mo`e{ o
njima i razmi{ljati, ali njihova poanta je prepu{tanje vlastitih
osjetila udaru. Zaista, kad napravi{ pauzu od gledanja »normalnih«
filmova i tjedan dana gleda{ samo eksperimentalne
(ili alternativne) filmove, uroni{ u sasvim drugi svijet. S obzirom
da je osjetilni do`ivljaj klju~an za takve filmove, za postizanje
dojma op~aranosti gledanim nu`ni su kvalitetni
uvjeti projekcije, a u dvorani Studentskog centra oni su postignuti.
Ono {to nitko nikad ne bi rekao, stvarno je istina —
kvalitetni zvuk i slika va`niji su prilikom gledanja eksperimentalnih
filmova nego prilikom gledanja visokoprora~unskih
hollywoodskih spektakala. Naravno, ako vas gledanje
prvo spomenute vrste filmova zanima.
Vrtoglavo, vrtoglavo
Najeklatantniji primjer takvog »osjetilnog filma« prikazan
na 25 fps-u jest najbolji film festivala po izboru @irija filmskih
kriti~ara, kojemu sam i sam pripadao — Napad vrtoglavice
(Vertigo Rush) Johanna Lurfa. Kamera, postavljena na
jednom mjestu u {umi, kre}e se naizmjeni~no naprijed i natrag,
za vrijeme ~ega autor {iri i su`ava objektiv te nakon nekog
vremena postupno po~ne ubrzavati vo`nju. Odabrano
mjesto u {umi ni po ~emu nije zna~ajno i zanimljivo. Kadar
nema nikakvu narativnu vrijednost te ima vrlo malu opisnu
vrijednost, koja se iscrpi ve} u prvoj minuti filma, kad uo~imo
sve {to u tom dijelu {ume postoji. Kadar se, istina, stalno
mijenja, jer ga mijenja na~in vizualnog predo~avanja. No,
njegovo mijenjanje jest predvidljivo i obavijesno monotono.
U prvih desetak minuta filma pratimo jednu te istu vo`nju i
iste promjene objektiva, a da tome ne mo`emo pridodati nikakvo
zna~enje. Zvu~i prili~no dosadno. I jest dosadno, ako
ovaj film gledamo na na~in na koji ina~e gledamo filmove —
tra`e}i u njima ono {to moramo shvatiti, razumjeti, me|usobno
povezati. No, ako odbacimo tra`enje uzro~no-posljedi~nih
ili metafori~nih veza i po~nemo do`ivljavati ovaj film
samo kao osjetilni do`ivljaj, otvara nam se druga~iji svijet.
Difuzna sun~eva svjetlost i ~injenica da u kadru ne vidimo
120
UDK: 791.65.079(497.5 Zagreb):791.21.038.6(100)"2008"(049.3)
Juraj Kuko~
Osjetila uzvra}aju udarac
25 fps — Internacionalni festival eksperimentalnog filma i videa, Zagreb,
Studentski centar, 23-29. rujna 2008.
ni{ta osim bogatog prirodnog ornamenta li{}a i grana, te ne
~ujemo skoro ni{ta, stvara dojam izdvojenog liri~nog, za~udnog
svijeta, a osje}aju irealnog pridonosi i kombinacija vo-
`nje kamere i mijenjanja {irine objektiva kojom se distorzira
prostor. Period filma u kojem se kamera jednoli~no kre}e uz
mijenjanje objektiva i tek pomalo po~inje ubrzavati nakon
nekog vremena mo`e postati dosadan. Ne primje}ujemo
ve}e promjene u kadru i pitamo se — {to sad, zar je dojam
za~udnog krajolika sve {to }e nam film pru`iti? No, mislim
da je i taj »dosadniji« dio filma koristan, jer nas jo{ jednom
upozorava da ne o~ekujemo u ovom filmu na}i ne{to {to bi
trebali intelektualno shvatiti. Ako to stvarno prihvatimo i jo{
{ire otvorimo percepcijske kanale ulazu osjeta bez shva}anja,
sna`no }emo do`ivjeti ono {to slijedi. Naime, ubrzavanje kamere
uskoro postaje toliko izra`eno, da se krajolik pod utjecajem
brzine po~inje mijenjati. Svaka faza brzine donosi novi
izgled krajolika, koji ubrzo prestaje biti raspoznatljivo percepcijsko
polje i postaje spoj svjetlosnih linija i mrlja. Dojam
je osjetilno o~aravaju}i, sli~an onome koji je postignut u jednom
ina~e narativnom filmu — 2001.: Odiseja u svemiru —
u sceni u kojoj glavni lik nevjerojatnom brzinom putuje kroz
svemir.
Napad vrtoglavice ipak nije u potpunosti ~ist osjetilni film,
jer se u njemu mo`e ne{to i zaklju~iti. Njegov naziv nije
samo upozorenje o osje}aju koji }e vas mo`da obuzeti tokom
gledanje filma, ve} i upozorenje o referencijalnoj kvaliteti
filma. Naime, isti postupak kombiniranja vo`nje kamere
i mijenjanja {irine objektiva, uporabljen da bi se dobio osje-
}aj vrtoglavice, upotrijebio je Alfred Hitchcock u glasovitoj
sceni u zvoniku filma Vrtoglavica. Tome treba dodati sve
ono {to se mo`e i {to neki gledatelju jesu u~itali u film. U
njemu su vidjeli postignu}e dojma suspensa (kretanje kamere
prema {umskom gusti{u mo`e sugerirati da se tamo ne{to
tajanstveno nalazi) i seksualne aluzije (vo`nja naprijed i nazad
te njeno ubrzanje mo`e sugerirati seksualni odnos). Zaista,
za mnoge ne postoji ~isti osjetilni film, jer }e oni u sva-
~emu na}i ne{to za shvatiti. Eh, kako nam je te{ko isklju~iti
mozak!
Na festivalu je bilo jo{ takvih, iako ne toliko dosljedno osjetilnih
filmova. Lijep je film Promatranje neba (Observando
el cielo) Jeanne Liotta. Sastoji se od kadrova zvjezdanog
neba, u kojima se ~esto u prvom planu pojavljuje ugao ku}e,
grane ili neki drugi objekt. S obzirom na neprisutnost naratora,
jasno je da se ne radi o popularnoznanstvenom filmu o
sastavu svemira. Smisao jest osjetiti ljepotu i raznovrsnost
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 56/2008.