Hrvatski filmski ljetopis, broj 56 (2008) - Hrvatski filmski savez

hfl_56-q6.qxp 2008-12-18 15:21 Page 20
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (2008), br. 56, str. 12 do 21 Turkovi}, H.: Pitanje medija i razgrani~enje filma
sirao ovu »stvarala~ku otvorenost« u razli~itim »avangardama«
i »novim filmovima« stvaraju}i »relativisti~ki« stav kako
je sve u filmu tek stvar »konvencija«, koje se mijenjaju kako
se (povijesno i suvremeno) mijenjaju dru{tvene konstelacije,
stilske sklonosti i »volja umjetnika«. 18
Nedvojbeno, i jedno i drugo stajali{te ima svojih temelja:
trenutno raspolo`iva tehnologija doista uvjetuje (pa i ograni-
~ava) {to se u danome trenutku optimalno mo`e, ali je tako-
|er ~injenica da i do`ivljajne potrebe, te`nje i naslu}aji uvjetuju
do`ivljajno svrhovite prilagodbe, preinake i inovacije u
postoje}oj tehnologiji, mijenjanje onoga »{to se mo`e« u danome
trenutku, uvjetuju »prisvajanje« novih tehnologija nastalih
na drugim stranama (npr. elektronske tehnologije javljene
na televizijskom podru~ju; digitalne tehnologije javljene
na ra~unalskom podru~ju). O~ito je potrebna neka teorija
koja }e integrirati i ovu tehnolo{ki uvjetuju}u i tehnolo{ki
i stilski otvorenu stranu filmovanja i filmova, nastoje}i prekora~iti
restriktivnost »medijskog pristupa«, ali i konvencionalisti~ki
relativizam modernisti~ko-inovacijskog. 19
No, u pogledu »korisnosti« pozivanja na »medij« ne mogu a
da se ne slo`im s Carrollom: inzistirati na medijskoj isklju~ivosti,
i uop}e inzistirati na »precizno medijskom« pristupu
unutar filmske teorije i interpretacije, danas je neplodno i
nepotrebno restriktivno i izravno u sukobu i s povijesnom, a
osobito sa suvremenom filma{kom praksom i do`ivljajnim
rasponom koji nam je na raspolaganju unutar ukupnog suvremenog
(i povijesnog) polja filma.
K tome, insistirati na definicijskoj isklju~ivosti izravno je
{tetno jer proizvodi »parcijalno sljepilo« teorije za slo`enost
empirije i izrazito sputava mogu}u obja{njavateljsku plodnost
i primjenjivost teorije.
Da li treba, u skladu sa gornjim razmatranjima, odnosno u
skladu s Carrollovim savjetom — zaboraviti na medij?
Mislimo li na stro`u i empirijski savjesniju teoriju treba re}i
— da, odbacimo pojam medija i koristimo mno`inu drugih,
preciznijih termina kojima se specificiraju relevantne i empirijski
podupirive distinkcije.
Ali, s druge strane, dr`im da bi bilo posve iluzorno, pa i utopijski,
istjerivati naziv i pojam medija posve iz govora. Mo`e
ga se zadr`ati u onom obliku u kojem ga se naj~e{}e i uporablja:
kao izvanteorijski, kolokvijalan naziv ~ije rasplinuto,
odnosno pluralno, zna~enje ba{ odgovara mnogom op}eni-
tom i ne odve} obvezuju}em govoru o filmu, ali i u nekim
tek orijentacijskim mjestima u teorijskom govoru, tamo gdje
preciznost jo{ nije po`eljna.
Nikako ga, me|utim, ne treba koristiti kao ~vrsti teorijski
termin koji podrazumijeva preciznost, jer nju, kako je pokazano,
ne mo`e posti}i, te njezino postizanje ~ak, fakti~ki,
onemogu}ava. Tako|er, nikako ga se ne smije uzimati kao
kriterij za dalekose`ne teorijske distinkcije, jer ako je kriterij
tako rasplinut kako je to, demonstrirano, pojam medija, te{ko
da od toga mo`e biti ikakve teorijske koristi.
Literatura
Rudolf Arnheim, 1962, Film kao umetnost, Beograd: Narodna
knjiga
David Bordwell, 2005, O povijesti filmskog stila, Zagreb: Hrvatski
filmski savez
Edward Branigan, 1997, »Sound, Epistemology, Film«, u: R. Allen
i M. Smith (ur.), 1997, Film Theory and Philosophy, Oxford
University Press
Noël Carroll, 1988, Philosophical Problems of Classical Film Theory,
Princeton University Press
Noël Carroll, 1996, Theorizing the Moving Image, Cabridge University
Press
Noël Carroll, 2003a (1998), »The Essence of Cinema«, u Carroll,
2003c.
Noël Carroll, 2003b (2000), »Forget the Medium!«, u Carroll,
2003c.
Carroll, Noël, 2003c, Engaging the Moving Image, Yale University
Press
N. Carroll i J. Choi (ur.), 2006, Philosophy of Film and Motion Pictures,
Oxford: Blackwell Publ.
Gregory Currie, 1995, Image and Mind. Film, Philosophy, and Cognitive
Science, Cambridge University Press
W. K. L. Dickson i A. Dickson, 2000, History of the Kinetograf and
Kinetoscope and Kinetophonograph, New York: The Museum
of Modern Art (pretisak izdanja iz 1895)
Nikica Gili}, 2005, Filmska genologija i tipologija filmskog izlaganja,
doktorska disertacija, rukopis, Sveu~ili{te u Zagrebu — Filozofski
fakultet
Paul Hammond (ur.), 1978, The Shadow and Its Shadow. Surrealist
Writings on Cinema, London: British Film Institute
pokazati mogu}om, ma koliko se pri tome mu~io i bio ograni~en. Razlike izme|u sustava prije su, tako, razlike u ve}im ili manjim trenutnim mogu}nostima,
ve}im ili manjim pote{ko}ama u realizaciji danih mogu}nosti, nego u me|usobno isklju~ivim ograni~enjima (usp. razradu tog stava u Turkovi},
1988a). Uostalom, nikad ne zna{ koje }e ti dotad zako~ene mogu}nosti otvoriti, otko~iti neki budu}i izum pogodne tehnologije (kao {to je film
otvorio fleksibilne mogu}nosti fotografske registracije i iluzivne reprodukcije pokreta, a digitalna tehnologija otvorila na{iroko prije vrlo ograni~ene
mogu}nosti stvaranja kompletnog pazbiljskog svijeta — »virtualne stvarnosti«, preina~avanja svega vizualnoga i zvu~noga u smjeru najdivljijih ma{tala~kih
vizija).
18 Za kritiku takva konvencionalizma usp. npr. Carroll, 2003. i Currie, 1995, odnosno za povezivanje konvencionalizma i »nekovencionalisti~ke« osnovice
usp. Turkovi}, 2000: 74-108; Turkovi}, 2002: 65-90
19 Takvu teoriju — s takvim uvidom i `eljom da se taj problem rije{i — sâm sam uzeo razvijati pod nazivom epistemolo{ko-komunikacijski pristup u raznim
svojim ~lancima rasutim po ~asopisima ili po mojim knjigama, a izri~ito i imenovano u dvije knjige: Teorija filma (Turkovi}, 2000) i Razumijevanje
perspektive (Turkovi}, 2002). Bit je te teorije {to smatra da film »ontolo{ki« ne odre|uje njegov »medij« nego da je film »ontolo{ko« odre|en
svojim »epistemolo{ko-komunikacijskom« prirodom koju omogu}ava »medijska manipulacija«: tj. iznosim shva}anje da je film je smi{ljen da aktivira
i istra`uje na{e spoznajne (op}e do`ivljajne: perceptivne, pojmovne, emotivne...) mogu}nosti oslanjaju}i se, naravno, na na{e mentalne »danosti« ({to
naslje|ujemo i {to stje~emo tijekom svakodnevnog `ivota), ali i izri~ito ih ustanovljuju}i, provjeravaju}i, razra|uju}i, pa i isku{avaju}i ih, ponekad i na
krajnji — »nemogu}« — na~in (u avangardnim, inovacijskim rukavcima), i to upravo iskori{tavaju}i raznolike materijalno-izra|iva~ke, tehnolo{ke, pogodnosti,
odnosno stvaraju}i te pogodnosti u ove ili one komunikacijsko-epistemolo{ke svrhe.
20
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 56/2008.